Foto: 
Olga Tomović/Oskar Penjov

Smrt države

Razni su se bavili državom i državničkim pitanjima. Bilo je tu kraljeva, careva, diktatora, predsednika, govedara, svinjara, ovakvih i onakvih, bilo je svega i svačega. U današnje vreme je država, pojmovno gledano, prilično prevaziđena stvar, kao uostalom i praktikovanje religijskih obreda. Svejedno, mnogi nisu u stanju da odvoje pojmove i padaju u zamke silogizma, ali to ne znači da se ne drže nasleđenih predstava u mnogim stvarima, pa i o tome šta je to država i kako je treba organizovati.

Današnja generacija sredovečnih ljudi na Balkanu je na mnoge načine bila svedok ili učesnik u nečemu što bi eufemistički moglo da se nazove "raspad država", ali kao što je biblijski Adam od svog gospodara dobio zadatak da imenuje sve, tako bi najpribližnije ime ovim događajima u proteklih nekoliko decenija moglo da bude: svođenje na nivo zveri pod nagonom uništavanja. Jer, šta je ovo nego baš to? Nema tu više čuđenja, nema više šokova. Sve je već viđeno, ili se zna o tome i nije se desilo nekom drugom, već se dešava upravo u ovim novostvorenim državicama koje u suštini nisu ništa drugo već usitnjavanje jedne veće jedinice.

U okviru tih manjih jedinica se pod uticajem stranih faktora rade stvari koje niko normalan u svojoj državi ne bi radio. Svesno uništavanje i prebacivanje krivice na druge je postao manir, te su uništivači rešili da ceo državni aparat upregnu u tu svrhu.

Tako oni više ne donose zakone za dobrobit svih, već isključivo za zadovoljavanje koristoljublja jedne određene grupacije. Članovi te grupacije su se strateški rasporedili na sve funkcije sa kojih mogu da pomeraju poluge vladavine i na taj način su, bez obzira na suštinsku malobrojnost, uspeli da se nametnu većini koja je pretvorena u stado bez mišljenja. Ako li bi se pojavio neko ko ne peva njihovu pesmu, taj bi ubrzo najebao, jer opstanak i razvoj takvog bi nužno značio da bi morali trenutno vladajući da se sklone sa mesta koje zauzimaju i spram zlodela da se kazne, ili da se uklone.

Nađena je mera u stalnim laganjima, obećanjima i ucenama (uz sva ostala sredstva) da bi se ta manjina, koja ne zna šta je država, održala u foteljama koje im obezbeđuju neograničenu moć u vidu uprave. Naravno, sve to ne bi moglo da se desi bez pomoći moćnijih država, ali njima odgovara da imaju antidržavu u kojoj mogu nekažnjeno da sprovode svoju tzv. politiku, jer ih ništa ne sprečava u tome.

Prvi cilj je postignut u potpunosti, a to je bio cilj da se usitni do te mere balkanski prostor dok svaki sitni diktator ne bi postao potpuno zavistan od raznih pomoći, kredita i ostalih sredstava prinude, a da ima istovremeno prilično suverenu moć da iživljava svoje najbolesnije fantazije. Ali, drugi cilj nije još uvek i ovde ću upravo time da se bavim.

Žvalavo govedo očigledno pristaje da bude veleizdajnik i da sprovede odluku o definitivnom ozakonjivanju već prisutne secesije na delu teritorije države. Decenijama je već u igri, menja stavove kako stigne, ali ne razmišlja o tome da to, sem njega i njegove bande, niko ne bi uradio. Pod bandom podrazumevam sve političare koji se trenutno motaju po balkanskom prostoru. Dakle, ode deo teritorije.

Kako će upakovati tu priču je savršeno nebitno, jer činjenica, ili kako majmunoliki vole da kažu "realnost na terenu", jasno pokazuje da je ekspanzija jednog divljačkog čopora na štetu nekoliko novostvorenih država u neposrednom okruženju. Razumem potpuno da nekom bubuljičavom klincu u nekoj službi neke daleke zemlje, koji bez savesti pravi planove za uređenje sveta, to nije jasno, ali mi je neverovatno da ljudi koji žive na tom prostoru ne shvataju šta će da se desi u bliskoj budućnosti.

Osnovna stvar je u tome da, sve i da potvrdi žvalava bitanga i legalnost postojanja njihove "države", to nije ni izdaleka kraj te igranke, jer svakom iole normalnom čoveku je jasno da se zveri ne zadovoljavaju malim zalogajima. Njima treba još i uvek sve više, pa je jasno da će formirati pod pokroviteljstvom svetskih zvlotvora i vojsku. Kome nije jasno čemu služi vojska shvatiće to u sledećem periodu. Okupator celokupnog balkanskog prostora favorizuje jednu stranu na račun druge, a saradnike ima u debilima koji misle da su bitni, a suštinski nemaju ni udaljenu predstavu o tome šta im je posao i šta je to država uopšte. Jasno je da oni koji državne resurse prodaju na parče, ne mogu da imaju predstavu o većem cilju, sem sticanja vrlo ličnog materijalnog bogatstva.

Dakle, situacija je prilično jasna. Jedna i druga i treća strana je razoružana i neefikasna u državničkom smislu, a četvrta se naoružava. Nikakve filozofije tu nema. Koliko debili misle da će proći vremena dok se ne desi kriza oko Preševske doline? Pa, da li je moguće da bi gamad mogla, primera radi, da dogovara pakt o nenapadanju sa Bugarima i Grcima sve dok ne raskomadaju i Makedoniju i preuzmu deo Crne Gore, da bi svoj prostor proširili?

Da li će se u tom smislu desiti izbeglička kriza i to domaćih, a ne neke rulje iz raznih muslimanskih zemalja? Da li bi onda mogao da se desi porast kriminala, koji je i ovako na najvišem stepenu? Da li bi moglo da se desi da se na Balkanu otvori jedan novi prostor ratovanja između raznih religija i pripadnosti određenim grupama? Da to nije možda težnja za stalnim žarištem niskog intenziteta u kom bi razni moroni iz raznih zemalja glumili mirotvorce i pomagače?

O svemu ovome ne razmišljaju kurvetine i šiljokurani koji prodaju sve čega se dohvate, jer njima pojam države i naroda ne znači ama baš ništa. Ubeđeni da će i dalje uspevati da varaju i kinje ovaj narod oni sada rade sve što niko ni u jednoj državi, sa bilo kakvim uređenim stistemom, ne bi ni pomislio.

Detalje, više-manje, zna svako ko živi na ovim prostorima, ali blaženo sviranje kurcu u smislu odbijanja organizovanja u istovremenom tandemu sa strahom od gubitka, često nelegalnim putem stečene dobiti, je bacio ovaj narod na kolena. Ne vidim nadu, ne vidim ljude koji bi bili spremni da nešto ozbiljno urade za svoju zemlju, jer oni koji ih predvode ne znaju šta je to džava i narod, jer nemaju osećaja za to, bez obzira koliko pompezno frazirali i što je istovremeno zastrašujuće jadno. Anti-država je tu i u njoj se radi sve ono što nije ni zamislivo u pravoj državi i pitanje je prosto: Da li iznalaziti načine koji bi bili efikasni u sređivanju stanja, ili prosto napustiti ovaj kazamat, jer ako se već ponašaju prema narodu ove države kao da su stranci, možda je bolje biti stranac u stranoj državi? Nekako mu to dođe prirodnije, zar ne?

Komentari

Komentari