Zašto (ne) bacate daljinski upravljač?
Foto: 
Stefanus Ming

Zašto (ne) bacate daljinski upravljač?

Pitanje da li televizijski kanali svojom programskom šemom ispunjavaju želje publike, ili im nameću i grade (ne)ukus je kao ono pitanje, da li je starija kokoška ili jaje. I odgovora nema. Iz začaranog kruga želja i nametanja mogu da se izvuku samo oni koji su dovoljno zainteresovani da prate ili sport ili inostrane dokumentarne kanale, koji često i repriziraju ono što smo mogli da gledamo pre izvesnog vremena. Većina gledalaca, ostaje prikovana uz razne sadržaje koji nude samo laku zabavu, a retki dokumentarni, obrazovni, ili pristojno zabavni sadržaji prolaze gotovo neprimećeno.

Koliko je problem zaista ozbiljan možda najbolje svedoči proterivanje „Utiska nedelje“ sa televizije B92. Ova kultna emisija autorke koju i vole i ne vole, ali je uvek gledaju, posle 20 godina emitovanja je žrtva ili opšteg trenda podilaženja publici, ili  gotovo sve primetnijoj cenzuri. Za ovakve sadržaje, jednostavno nema sluha. Gluvi su oni koji odlučuju o uređivačkoj politici ove kuće, verovatno ispunjavajući neizgovorene želje vlasti. Televizijski kvalitet je poražen od strane dobro našminkane i lake zabave koja donosi pare, a Olja Bećković je izgubila bitku i etar morala da prepusti nekoj silikonskoj pevaljki, čiji ćemo svakodnevni život moći da pratimo 24 sata. Ako malo zagrebemo ispod površine cele ove priče videćemo da su razmere sukoba autora i rukovodstva B92 daleko ozbiljnije. Jer, Utisak nedelje se nije prikazivao na bilo kojoj domaćoj televiziji sa nacionalnom frekvencijom. Emitovan je na televiziji koja je jednu čitavu deceniju (pre toga kao radio stanica) bila sinonim jedne druge, neukalupljene, slobodne Srbije u kojoj je Beograd svet. U vreme potpunog medijskog mraka, uz još par medija koji su ubrzo poklekli pod pritiskom vlasti, bila je i bukvalno svetlo na kraju miloševićevskog tunela. A da nije Milošević kriv za sve, vidimo tek sada, u vremenu kada medijsko nebo prekrivaju oblaci cenzure i jednoumlja, a ova televizija ne samo da pristaje na to, već staje rame uz rame sa  svojim dojučerašnjim protivnicima, po prinicipu „ako ne možeš pobediti, pridruži im se“. Zato ćemo sada umesto Utiska ili kvalitetnog filmskog, serijskog programa (a kakav smo imali na B92) moći da gledamo neki polusvet koji zabavlja narod do granica ispiranja mozga. Jer, očigledno je da je državnog hleba sve manje. Ostaju nam samo igre, dok stanovnici Srbije u transu pomenute zabave na popadajaju s nogu i pokušaju da shvate da su ipak i gladni.

Ostale televizije sa nacionalnom frekvencijom nisu imale takav problem, jer oni takav program nisu ni imali. Ako se setite reklame „Jul je kul“ prva ascocijacija koju imate je dama sa cvetom u kosi, a odmah za njom, nekadašnji roker razbarušene frizure, Željko Mitrović. Njegov ružičasti brod je vešto plovio sa jedne na drugu obalu, kroz nemirno more političkog života Srbije. Udovoljavajući svakoj vlasti i zamajavajući narod (što je opet usluga prvopomenutima), uspeo je da proširi svoju ružičastu imperiju na ceo Balkan, stvarajući treš carstvo u kojem svi žele da budu. Jer, niste „zvezda“ ako se ne pojavite na Pinku. A da Pink, ne samo da ih promoviše, već i da ih stvara, možemo da vidimo ove jeseni. I kao da nije dovoljan jedan show program, kreativni ljudi ove kuće su osmislili i „zvezdice“, u kojem deca i tinejdžeri pevaju o velikim ljubavima sa smrtnim ishodom. Ako se setimo razvojnog puta koji je prešla devojka iz Žitorađe, od „cvetka zanovetka“ do „srpske majke“ onda realizacija ovako skupog projekta jedino opravdanje ima u profitu na duge staze. Zarobljeni u obećanjima, ti mladi ljudi će možda i otpevati neku pesmu, i odličan su izbor za neku novu „Farmu“ ili „Dvor“ gde će svađanjem, tučom i seksom da skupljaju glasove svojih fanova, dok će se novac utopiti u novu jahtu vlasnika Pinka.

I taman kada pomislite da se sav užas ovakvog formata završava na Pinku, pogled vam se prikuje za Prvu, koja je udomila vlasnika Granda, Sašu Popovića. Jer, posle razvoda od Mitrovića, njega su prigrlili članovi porodice Kirijaku. Ne zbog ljubavi naravno, već zbog novca. Zvezde Granda, sada vode ljutu bitku sa Zvezdama Pinka. Popović se nije promenio, samo je umiven i bolje našminkan, kao da je pokušao da zamaskira svoj producentski kič. A zapravo, sve je ostalo isto, ako ne i gore, zbog činjenice da više nema monopol na „zvezde“. A od toliko zvezda, čovek bi pomislio da smo zaista neka genijalna, talentovana nacija u kojoj se detetu odmah po rođenju umesto zvečke tutne mikrofon u ruke. Sa vežbanjem se počinje na vreme, zar ne?

I ako vam je ovo previše, a preskočite Happy televiziju, jer su vam prsti dovoljno izvežbani za to, možete da se zaustavite na kanalima Javnog servisa. I dok još uvek preračunavate procente u dinare i šta nećete moći sa umanjenom platom, sa RTS-a vas obaveštavaju o još jednoj stvari u nizu koju je Premijer prvi i najbolje uradio.  I znam da je trenutak idealan, ali ne bacajte daljinski. Dovoljno je samo da isključite televizor jer, sa njim ili bez njega ovde polako pada (medijski) mrak.

Nebojša Stefanović

Komentari

Komentari