Foto: 
Pablo Fernández

Zašto se trtite kad ne znate?

Sva kompleksnost bavljenja politikom dolazi do izražaja kada se obećanja ogluše o zidine većih moćnika od sebe. Tada se traže reči izbavljenja i uzroci posrnuća, te se čuju i iskreni, retki, ali zato i sadržajno jasniji,  izgovori i razlozi, o svima, izuzev partijskih kadrova SNS-a,  teškoj svakidašnjici.

Jedan od osnovnih razloga leži upravo u činjenici da stranke u Srbiji postoje radi svojih lidera i osnivača i užeg kruga vernika, pratilaca, dvorskih luda i vašarskih zabavljača. Programi su listom slični i izuzev pitanja pristupa Srbije u EU ili ne, uz blage, nesuštinske različitosti, lako se može desiti da ako ih upoređujete, a da se prikrije ime stranke, nećete znati koja je u pitanju.

Drugi je svakako u nasleđu. Onom ideološkom. Komunizam je izneo obilnu i opravdanu  kritiku kapitalističkog duštva, u periodu porasta i razvitka radničke klase, ali nije uspeo da odgovori na izazov razvoja radničke klase u modernom, automatizovanom svetu. Naravno, nije doneo niti  jedno rešenje za srednju klasu, još manje za slobodoumne privatnike, naime komunizam je ideologija protesta i opovrgavanja, a ono pozitivno iz perioda svoje vladavine, socijalnu pravdu nivelisanu vertikalno od članova partije do radnika, izuzevši seljake, uništio je klijentalizmom i rigidnim utopijskim stavom.

Otuda se u periodu predizborne trke glasači nalaze pred ogromnim poteškoćama. Ko nudi lepšu olovku ili upaljač? O programima se malo i čuje. Na ceni su najave, obećanja i udarci ispod pojasa. Jer to glasači vole, u stilu: „Jesi li video kako mu je o’brusio? On će njemu da kaže! Pa za doručak da ga pojede“ i tako redom, i tako redom. A od dana posle izbora do danas, uglavnom se poistovećeni iz predizborne kampanje pitaju šta će za doručak za sebe i porodicu.  U međuvremenu, plate su  smanjene, porezi i nameti porasli, slobode se skučile, a dugovima nigde kraja.

Zato je vreme da se vratimo na programe stranaka. Nećemo u njima naći bog zna šta. Nisu mirišljavi kao sapuni, niti opojni poput prolećnih travki. Suvoparni su i neizazovni. Njihovi nosioci  jedni drugima „govore u lice“ i beru političke poene jeftinim štosevima, a nakon javnih debata, zajedno negde jedu i piju i nimalo im ne smeta, za obilnom trpezom,  suparnička politička opcija.  A da je tako govori i činjenica da su isti sposobni i sa najvećim neprijateljima da se čvrsto „rukohvate“ ako se za to ukaže prilika. Ovo samo govori da se radi o ljudima bez dostojanstva, bez časti i bez odgovornosti.

Zašto danas pišemo o strankama i izborima. Da nije nešto na pomolu? Već smo pominjali ozbiljnu mogućnost prevremenih izbora u 2015, a situacija u zemlji iziskuje korenite promene. Sa druge strane, sve stranke se sete da se bave poltikom tek u predizbornim kampanjama kada se ta roba, jer politika je danas, na žalost roba, nalazi kao provetren veš na svim tezgama, a pravilo je u zanatu  da vrednost robe opada što je više ima, a penje se kada je retka.

Šta je retko u Srbiji? Šta u suštini ima vrednost? Svakako da su po tom pitanju mišljenja podeljena i svaka, pa i stranka šušumiga da se oformi imala bi svoje poklonike, ali u pitanju je okosnica koja čini bit, alfu i omegu potreba, zahteva i stavova građana Srbije, ako je uopšte moguće izvući je na videlo. To definitivno nisu krilatice francuske buržuaske revolucije: Sloboda, Jednakost, Bratstvo. Konstatujem da je ljudima svejedno da li su slobodni, da li su jednaki u pravima sa drugima, a o solidarnosti sa sebi sličnima, koliko ima lepih primera za, ima ih više i protiv.

Protivno svakoj logici, većina građana Srbije teži da zadovolji primarne potrebe i svaka stranka koja odsvira baš te note ima velike šanse da se nađe u krugu najuže izabranih. Koristim priliku da se zahvalim premijeru Srbije koji je najzad preko „usana“ uspeo da prospe i nekoliko kapi istine, da oni  ne znaju i ne umeju da posluju i upravljaju.

Da razjasnimo. Njegovo MI, znači Srpska Napredna Stranka i njeni kadrovi i prirepci. Srpski narod ima ogromnih kapaciteta i mnogi se nalaze van matice, proterani političkom netrpeljivošću ili tamo rođeni u drugoj ili trećoj generaciji. Mladi, stručni, sposobni, sa iskustvom nasuprot  sterilnim diplomašima u Srbiji gde se sve svodi na stranačku pripadnost i parče papira sa pečatom.

Dragan Pajović

Komentari

Komentari