Srbijo, možeš li da zaspiš?
Foto: 
Jaime Pérez

Srbijo, možeš li da zaspiš?

Niko nije ostao ravnodušan na vesti o tragičnoj smrti nesretne devojčice iz Bajmoka. Ova skorašnja dešavanja svakog roditelja ostavila su bez teksta, sa mučninom u stomaku, strahom u plućima, grčevima u mišićima. I svi imamo milione kreativnih ideja o posledicama koje bi trebalo da stignu počinioca, i ja sam jedna od tih maštovitih. Ja, kao roditelj, nisam sigurna da bih mogla smisliti dovoljno tešku kaznu za oduzimanje života onima za koje bih svoj bez razmišljanja dala. I ne morališite mi sad o tome kako sam ja isto takvo čudovište kao što je taj nemilosrdni ubica, zato što kažem da podržavam svaku ideju o mučenju takvog monstruma. Daleko od toga da bih ja bila i sam izvršilac, ali ne mogu da kažem da bi mi bilo žao da znam da umire u najvećim mukama.

Vraćanje smrtne kazne u naš zakon nije rešenje. Bar ga ja ne vidim kao takvo. Negde bi ta kazna bila prestroga, negde, kao ovde, bila bi isuviše blaga.

Dakle gospodo, šta vam je činiti? Zaključaćete ga u ćeliju gde će mu na -10 biti toplo, gde će jesti i piti redovno? Sve u svemu, gde bi živeo kvalitetnije nego više od pola nacije? Da ne govorim o tome da će mu taj luksuz biti obezbedjen tako što će se odbijati od plata NAMA. U praksi to izgleda ovako: on ide na odmor, mi mu dobrovoljno plaćamo, jebe nas malo on, malo ostali, a ponajviše vi. Nadam se samo da ćete mu obezbediti redovan sex sa nekim pozamašnim znojavim cimerom, po mogućstvu, nezasićenim  sexualnim manijakom.  Razmišljajte o tome gospodo. Razmišljajte. Rešenje.

                        Ustvari, kad se sve kockice sklope, kad se sumira sve što se izdogađalo, kad se uporedi ažurnost građana u odnosu na one čiji su posao civili odgovorno preuzeli, ne mislim da uopšte postoji rešenje. Rešenja nema. Jedan mladi život nikada se neće vratiti. Ne postoji dovoljno efikasna rehabilitacija, a ni kazna. A ne znam ni da li postoji način da se ovakve stvari ubuduće spreče, postoje li metode, zakoni kojima bi se ovakve tragedije svele na minimum. Postoje li nadoknada za izgubljen život? Postoji li kazna za uzimanje najvrednije knjige sa police, najdraže nasmejane fotografije, najvoljenijeg bića? Ne, gospodo, ko vam je drugačije rekao, verujte, pričao je laži.

                        Ako mene pitate, jedina opcija koja bi udovoljila narodu i kojom bi pravda bila kolko-toliko  zadovoljena, jeste sledeća: oblepite gradove njegovim fotografijama, organizujte turneju kroz Srbiju, najavljujte ga  pred svaki dolazak, a onda ga pustite među ljude. Pravda će biti zadovoljena, sigurna sam, već prvog dana, ali imajte dnevni limit za vreme provedeno u narodu, čisto da bi turneja trajala duže. A i gradivo se mora redovno utvrđivati. Toliko o tome.

Vi 'moralni' slobodno opletite sad pljuvanje po meni i mojoj monstruoznoj ideji. Ipak, vi osobenjaci koji niste osetili roditeljsku ljubav, sigurno bi o tome objektivnije prodiskutovali... Ali objektivnost? Objektivnost? Koga briga za objektivnost i zdrav razum kada je dete u pitanju??? Sva ova mržnja za koju ćete me sutra optuživati, nemoral koji ćete mi prišivati, sve to proizvod je moje nesavladive ljubavi prema deci. Jesam li ja neki tamo bog ili sudija ili nekakva vlast da bih mogla da odlučujem? Ne. Ali evo, zbog svoje dece, njihovog zdravlja i sreće, prodala bih svakoga od vas. I tebe, i tebe, i tebe...Rođenu majku bih prodala...

I zato, ne palamudite etičari, jer svaki roditelj zna zašto.

Još samo da dodam, ovu stoku, ova bezrepa goveda koja čačkaju nos u foteljama koje su ispunili svojim zinulim guzicama, zamolila bih, kad već uvode zakone zapada iako nam je standard već odavno srozan na najniže grane, uvedite nam i šesnes' doživotnih kazni po uzoru na ista ta govna. Šta ste nam obezbedili? Siguran život? Bezbedne ulice? 

Razmislite malo o tome gospodo ministri, svirači u ovom ili onom resoru. Razmislite malo sledeći put kad pošaljete svoju decu da divljaju ulicama Beograda, da se iživljavaju na stanovništvu.

Razmislite sledeći put kad ispratite sina jedinica, kad poljubite ćerku mezimicu, razmislite, možda vam je to poslednji put. 

Bojana Ćebić Miletić

Komentari

Komentari