Foto: 
kolaž - Zoran Petković

Zagr(j)ebačka ku(r)varica i ostali seksualni priručnici

Zagrebačka kuharica“, debilna žvaka naše najpoznatije oralne mucavice i analne ulizice, ostala bi na đubrištu prošlogodišnjih gluposti samo da pre neki dan nije izvađena iz kante za đubre i reciklirana. Smrdljivi brnolizački ogrizak o hrvatskom predvodništvu trenutnih studentskih protesta izvadio je iz septičke jame (i stavio ga sebi u usta i javni medijski prostor) niko drugi do profesor Beogradskog univerziteta!

To što je današnji profesor istorije bio nekadašnji studentski ustanik protiv Slobinog jadnoumlja samo potvrđuje izreku da je „istorija učiteljica života“, pogotovu onog udobnog, situiranog. Takođe nas uči da nekadašnji buntovnici vrlo lako legnu na rudu ako rudarenje privilegija donosi neku, ma kakvu, vajdu, ćar, korist, profit… I, konačno, to je potvrda drevne latinske sentencije: De duobus penis, mimimum semper eligendum est. Za one koji su (srećom?) izbegli gimnazijsko obrazovanje, sledi titlovanje: „Od dva penisa, uvek treba izabrati manji!“

Naravno, drevna mudrost ne glasi baš tako, to je više rezultat moje kreativne sprdačine sa ovdašnjim podaničkim mentalitetom. Decenije života u ovoj i ovakvoj Srbiji naučile su me da u našem političkom (porno) Imaginarijumu postoje 2 vrste učesnika: „šoićevci“ i „vazelinci“. Pri celivanju nabreklog skiptra Velikog Vladara jedni pitaju „koliko sam ja tu dobar?“, drugi, poput Štefice Cvek* uzdišu „joj, kak‘ je velik“, i „uh, ćuti, da ne bude gore!“

Da li je dotični profesor iz jedne ili druge mentalne grupe, nama, običnim građanima, apsolutno je nebitno. U srpskom društvenom rijalitiju bilo kojoj učesnici Žeksovih TV orgija nije bitno da li se nešto zove „Farma“ ili „Elita“, bitno je šta se od nje očekuje da uradi pred kamerama. Takođe je nebitno da li to radi iz materijalnih pobuda, zadovoljavanja pohote ili zbog samozadovoljavanja potrebe za estradnim egzibicionizmom. Šojić će da dudla „žirafe i nosorozi“ zbog kinte (ili da ne bi „zaglavio u tjorku“) a današnja Lepa Brena nije više specijalitet za 4 osobe, ona je više Jelena Karleuša za novogodišnji trg.

Dakle ne motivi, ne uživanje voajera, ovde su bitne (istorijske?) posledice profesorove izjave. A to su:

  • Srozavanje naučnog ugleda i akademske autonomije na uslužni servis vladajuće partije. Takoreći „Kumrovačku političku školu“, da ne kažem baš „Akademiju mladih lidera“.
  • Pljuvačina u lice celokupnom srpskom narodu! Pogotovu njegovoj pametnoj, mladoj generaciji. Šta, naši studenti nisu sposobni da sami uoče stepen urušavanja ove nesrećne države (od nadstrešnice stanice, do ruiniranog pravosuđa) nego treba neko iz Zagreba da im otvara oči i organizuje proteste? Šta je sledeće? „Naučni“ rad A. Brnabić o tome kak je Tesla, tak pametan, morao bit Hrvat?!

Jer u ovoj nesrećnoj zemlji, tokom 12 godina sistematskog zaglupljivanja nacije raznim „Kurformerima“ i „Hepinkerima“, rijalitima, „Ćoralicama“ (i ostalim travkama iz „Gebelsove kuvarice“) kolektivna svest je toliko izdinstana, iskčkana i zapržena da na glavnom meniju postoji samo jedan specijalitet – vulinovana istina u sarapičastom sosu: jedan čovek je sveznajući mudrac, svi ostali su bedni praznoglavci. Pri tom se eksperimentalno pokazalo da prazna glava uronjena u septičku jamu politike omogućava poslušnicima najbrži uzgon ka vrhu vlasti.

Zato, za kraj, da batalimo sirotog profesora, okrenemo se kamenu mudrosti (iz kace za kupus srpskog mentaliteta) i postavimo mu pitanje:

- Je li, Alek, jesi li to sam smislio, ili ti neko pomogao? Kako „šta“? Pa to „da su studentski zahtevi ispunjeni“! U trenerskoj školi (koju si, hm, završio?) tvrde da se ne pitaju igrači da li je bio faul, nego sudija. Takođe, u seksu (sa ženom, ne sa mozgom naroda) j*na stranka se pita da li je bila zadovoljena, a ne onaj ko se busa u grudi i landara pitončetom; pita se Štefica Cvek, a ne „Trokrilni“.

Isto, moj Alek, važi i za pravdu.

  
  

_____________________________

* Štefica Cvek je junakinja jednog bisera (dobro, de, perlice…) jugoslovenske kinematografije. Zagrepčanka željna ljubavi, juri svakog dostupnog mužjaka, od tunjavog profesora do „neprskanog“ mačo Srbende (glumi ga Bata Živojinović, „Trokrilni“)

Komentari

Komentari