Politika i društvo

Reč-dve o radostima nečastivog i njegovim delima.

Anis H. Bajrektarević

Skromnost i prilagodljivost naših ljudi je oduvek bila vrlina, a priča se savršeno uklapa i u asketski život gorepomenutog i za primer umerenosti često spominjanog vlasnika Kamprada koji je dobrim trgovačkim njuhom uspeo da izgradi imperiju koju nadgleda iz poslovične, poreski olakšavajuće, ugodne Švajcarske.

Pitanje je vrlo prosto: da li neprijatelje treba uklanjati sa teritorije koju smatramo svojom, ili da li treba da se uklonimo sa te iste teritorije i stvoriti svoju državu na zemlji koja ionako zjapi prazna, jer nisu uspeli da je prodaju nikom?

Nikada nisam bio za to da se nekome dozvoli da drugima uvaljuje gudru, bez obzira u kakvoj bedi kašio svoju estradnu ili uličnu njušku. A što se tiče pasioniranih šmrkača koke, duvača pevca i svih drugih punoletnih konzumenata praškastih ili zeljastih materija za koje se osnovano pretpostavlja da su....itd. nikako mi nije jasno šta je tu sporno.

To se zove rat i to nikako ne treba zaboraviti, niti se treba prema toj činjenici ponašati kao da je sporedna ili nevažna.

U svojoj predstavi o prosperitetnosti, prolazili bi pored mene, nekakvi jadnici i glupani, sa nekakvim ponosom, da bi se nakon neuspelog pokušaja i propasti te i takve bedne zamisli, neostvarene i neuspele ambicije, ponašali kao crvi, puzili, postajali religiozni i tražili savet… Bedni stvorovi.

Sadašnja (poznata, mada je verovatno i veća) cifra njihovog danka u krvi je sto hiljada ljudi godišnje.

Deo treći

„Sloboda znači, pre svega, ne lagati. Tamo gde se množi laž, najavljuje se tiranija, ili se ona nastavlja...“.
Alber Kami

Pages