Sve će to Angela da udomi, napoji, nahrani i zaposli, a nama ostaje da bazamo po slepim ulicama ovog kazamata u uzaludnom očekivanju da će nam biti bolje...
Zaključimo jednostavno: Svako ko se odriče Kosova i Metohije, jer ga ne oseća bliskim i ne oseća nikakvu povezanost i koren, ili ga se odriče jer je to tobože realnost, a zarad bolje budućnosti, ljubeći skute onima koji i ne kriju pljačku, neka se u budućnosti seti i najmanje nepravde koja mu bude za vratom.
Bilo bi lepo da gradovi ponovo budu gradovi, a sela ponovo sela. Jer, znate, oduvek se znalo da se kruške i jabuke ne mešaju. Tačnije, mogu se one mešati, ali u tom slučaju nastaje haos. E, tako nam je danas.
Kako to da je njima najednom postalo dobro ono što nikome i ni po čemu ne može biti dobro i lepo, a da nije u nekom tripu? A tolika količina utripovanih na jednom mestu ne može da donese ništa dobro.
Najsmešniji tip Srbina, danas, pripada onoj posebnoj grupi ljudi, koja je u pojedinačnom oblikovanju društvene svesti gotovo genijalna, dok se u kolektivnoj borbi prepušta samoubilačkom aktu i samooporosti.
Jer, i budali je jasno da će pod ovakvim uslovima u takvoj metropoli živeti samo bube mokrice, punoglavci i genetski modifikovane napredne vrste čovečje ribice.
Svima je budućnost isplanirana, jer par ljudi misle da mogu da kontrolišu svet, igraju se boga, misle da su bogovi jer imaju novac. Bog je stvorio čoveka, čovek je stvorio novac, čovek je pljunuo Boga, čovek misli da je Bog.