Politika i društvo

Otpor je čin lične hrabrosti i demonstracija sopstvenog dostojanstva, i zato nije besmislen – i ne dajte da vas u to ubede.

"...Krst vredan sto hiljada evra, na tlu Srbije, da ga vidi pola Srbije?! Može li ovde nešto da se uradi celo? Nama uvek dopadne do pola, a to nas nikako ne zadovoljava! Kad nam ga već stavljate, stavite ga čestito, da svi uživaju! Krst, dakako, o njemu pričamo..."

Krilatica "nema nam spasa, a propasti nećemo" reciklirana je u "nema šanse da se izvučemo iz ovog sranja, samo je bitno da ono, sranje, potraje što duže".
E, to je ono što čitavu situaciju čini do gađenja nepodnošljivom. To je ono zbog čega se niko ne usuđuje da bilo šta preduzme, ali ni da misli.

Kako ne nazvati licemerom nekoga ko je Tatonu palio sveće, a Dragan Simonović ga se ne tiče? Što više ubijenih stranih državljana, veće plate NVO borcima za ljudska prava i što bolju kanalizaciju. Ostali slučajevi ne potpadaju pod ovu ekonomsku računicu.

Mediji imaju tu moć pogotovo ako su, a jesu, potpomognuti politikom i kapitalom. Pošto mediji ipak nisu toliko gledani, čitani i slušani, sve ovo se ne bi moglo postići, ako u pomoć ne pritekne još neko. Pre svega, potrebna je pomoć politike, a preko politike i odabranih političara počinje uticaj na prosvetu i crkvu.

"... naši umetnici se popišmaniše - ne čine kulturu dovoljno popularnom, ne reklamiraju je, ne čine marketinški isplatljivom, jer, zna se šta se traži..."

Ali imam mentalni problem da ćutim na govnarije, koje se u kontinuitetu od par desetina godina vrše nad ovim narodom.

"...Možda srpska ćutnja i jeste izraz razočaranja u pobunu..."

Evropa je sistem koncentričnih krugova, gde se ljudi klasiraju prema podobnosti, boji kože, bogatstvu, koristi koju donose. Centar, zemlje "svinje", mi kao ubogo predvorje i svet varvara.

Jednoga dana, kada se upali svetlo, i kada srećnici izađu iz svojih kostima, naći će se u jednom realnom svetu sa realnim junacima gde će svako biti nagrađen ili kažnjen za svoje ponašanje.

Pages