Potrebno je celo selo da bi se podiglo jedno dete, kaže afrička poslovica. Nije to posao za jednu osobu ili za jedan par. Potrebno je celokupno društvo, deca pripadaju tom društvu.
Hvalićete Njegovo ćutanje, i pripisivaćete preteranoj mudrosti. Živećete u zabludi da vas je predaleko odveo, a vi se niste ni pomerili. Očarao vas je svojim senzualnim usnama i patetičnom pojavom. Radikalskom prošlošću budio je uspavane, da bi mogao bolje i više da nas uspava.
„Vera i sve što je povezano sa njom je pitanje volje i ličnog ubeđenja, pa tako i treba da funkcioniše. Ne kažem da crkvu kao instituciju ne treba pomoći, ali u skladu sa mogućnostima i sopstvenom voljom, pri čemu se ne postavlja pitanje religioznosti, jer ono nema veze sa tim.”
Volite li vi svoju zemlju, svoju decu, svoje prijatelje, roditelje, komšije, svoje ulice, gradove? Ima li nečeg za šta je vredno boriti se, kada nas zatvore sa svih strana, kao one mučene šarane u staklenim bazenima ribarnica?
Podmukli, lukavi, prepredeni, licemeri, kukavice, i sav ostali ološ prolazio je mnogo bolje u odmeravanju verbalnih i intelektualnih sposobnosti sa čestitim i viteški orijentisanim misliocima i oratorima.
Svakako je znanje koje pružaju visoke školske ustanove izvanredno, ali ono te ne čini inteligentnijim, već obrazovanijim. Koliko samo ljudi glupih za život, prokletih snobova završi te fakultete.
A i šta će vam to nesrećno lice, da ga nosite na onaj svet, kada su vam sve drugo uzeli, tamo gde vam uopšte nije potrebno, kao što vam ni ovde nije bilo ni od kakve koristi.
Da li je ovaj grafit nastao da bi produbio razlike i pritajeno nepodnošenje između beogradskih domorodaca i onih koji su tu stigli naknadno ili je nevini i prividno naivniapel da svi treba da se spojimo u jednu vreću vrlina, mana, običaja, narečja i akcentovanja reči?