Foto: 
autor nepoznat

Opančar agencija* javlja – Počelo je, počelo…

Mali bimboje je uhapšen … Aleksandar Jovičić, član predsedništva vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) i predsednik jedne od centralnih beogradskih opština, Palilula, je uhapšen, zajedno za još sedam saučesnika, uglavnom građevinskih inspektora. Na teret im se stavljaju krivična dela zloupotrebe službenog položaja, trgovina uticajem i falsifikovanje službene isprave. A “fora”, što bi rekla deca, im je bila duboko misaona, u skladu sa pameću – građevinnski inspektori, zaduženi za kontrolu i sprečavanje divlje gradnje, stupaju u kontakt sa licima koja grade objekte bez potrebnih dozvola i dogovaraju se sa njima o ceni, kojom im se garantuje da objekat neće biti srušen. Taj dil uključuje u sebe i falsifikovanje dokumenata – ako bude bilo potrebno.

Teško je pretpostaviti, bez obzira na dubinu njihove pameti, da ta “fora” kad tad neće da bude  provaljena. Pre će da bude da su se oni uzdali u ono – kad mogu oni gore, što ne možemo i mi. Nisu znali za onu čuvenu mudrost koja potiče još iz starorimskih davnina – ono što je dozvoljeno Jupiteru nije dozvoljeno volu i da će u toj šahovskoj partiji najpre konj da bude žrtvovan.  

Šiljokuran, tako sam ga nazvao u jednom od brojnih tekstova o njemu i njegovom prvom mentoru, Zoranu Babiću, u vreme kad su bili narodni poslanici na listi vladajuće Srpske narodne stranke – “Aleksandar Vučić, za našu decu”, Babić kao šef poslaničke  (SNS)  grupe, a  Jovičić, kao njegov zamenik. Babić je prvi dobio naziv – Bimboje, a onda je za Jovičića preostalo ono – Mali bimboje:

“Nemam pojma ni šta ta reč znači ni ko je bimboje. Čuo sam je letos od jednog šumadijskog seljaka – ni on nije znao da mi objasni šta to zapravo znači, ali mi se mnogo dopala. Otprilike označava čoveka, lepog zdravog i rumenog, što bi na selu rekli – da ga po jednom obrazu lupiš, drugi da pukne, koji vas vazda uveseljava i dan vam čini lepšim. – “El’ ti bio onaj bimboje”, tako je počela priča o tome sa pomenutim šumadincem. I dalje: Nemam pojma ni zašto me Zoran Babić, visoki zvaničnik SNS-a, podseća na bimboja – valjda zato što me njegovi nastupi uveseljavaju. Čim ga vidim, pa još i kad ga čujem, veselju nema kraja…

To sam napisao za Zorana Babića, koji će takođe, ako jednog dana do poštenog suđenja dođe, završiti u zatvoru zbog saobraćajnog udesa na doljevačkoj naplatnoj rampi, a kad se pojavio mlađani Aleksandar Jovičić, o njemu sam napisao:

“Aleksandar Jovičić, poslanik SNS-a u Skupštini Srbije je mlad, lep i očito perspektivan kadar te partije. I za pretpostaviti, pametan – sve dok ne progovori. U Skupštini obično sedi do gore opisanog bimboja koji mu po svemu sudeći imponuje. Desi se da ponekad, na opšte zadovoljstvo onih iz opozicionih klupa, nešto u tom stilu kaže i u Skupštini, pa kad ga oni iz opozicije dočekaju, ustane onaj veliki bimboje i kaže – Neka mali, ja ću …. tako da tu tek veselju nema kraja.

No, kao što to kod ovako naprednog kadra biva, oba su napredovala pa su se i razdvojili – Babić je otišao da gradi koridore Srbije, u Skupštini ga je na dotadašnjoj funkciji nasledio čuveni Aleksandar Martinović, a Jovičića je zapalo da vodi teritorijalno najveću beogradsku opštinu Palilula, zahvalnu za gore pomenuta krivična dela koja mu se sada stavljaju na teret, jer se ta opština, pored onog dela u centru Beograda, prostire i na brojna neizgrađena naselja sa druge srane Dunava. Njega je u Skupštini nasledio još čuveniji Vladimir Orlić, čovek čije rezone, normalan čovek teško može da shvati – navodno je doktorirao na elektrotehničkom fakultetu, koji koliko je poznato još uvek nije na meti onih što završavaju fakultete po instant  metodi, valjda zato što se plaše da ih ne ubije struja, pa umesto da se bavi tim poslom, on prihvata da u Skupštini zamenjije Aleksandra Martinovića, a pored toga on ima još jedno vanskupštinsko zaduženje – zamenjuje Simu Spasića, koji sa svojim megafonom krstari zemljom Srbijom i čim primeti neki opozicioni skup on počne preko megafona da lupeta koješta – što mu uopšte nije teško, kako se ne bi čulo šta oni tamo pričaju. E pošto nije zgodno da u tv kontakt emisijama učetvuje i njegov megafon, taj hendikep pokriva Dr. elektrotehničkih nauka Vladimir Orlić, kao zamena Sime Spasića.

Toliko za sada o ovim najnaprednijim kadrovima Srpske napredne stranke. Pratićemmo njihovu dalju karijeru.  

 

          *U mom selu ima jedan opančar.                            

            Što on pravi dobre opanke. !

            Obuješ ih, popenješ se na soliter

            i skočiš sa desetog sprata –

            ti se razbiješ ko….., a opancima ništa!

 

Dragiša Čolić, 5.6.2021.

Komentari

Komentari