Predrag Kisić

Rođen 19. avgusta 1991. godine u Visokom. Živi, radi i stvara u Bijeljini. Bavio se muzikom, crtanjem, glumom, sportom, a poslednjih nekoliko godina piše kratke priče, tekstove. Napisao je roman pod nazivom Ukleti vrt (koji uskoro treba da bude objavljen), te zbirku kratkih priča pod nazivom Pokreti. Trenutno piše drugu zbirku pod nazivom Čovjek iz izloga, i pored toga radi paralelno na još četiri romana od kojih jedan spada u žanr epske fantastike, dok su druga tri romana biografski. Za sebe kaže da je poput drveta Kedra. Teologija u njegovom životu igra veoma važnu ulogu.

- I znate li vi da je moj otac počinio strašan masakr samo nekoliko mjeseci nakon našeg odlaska?

Da, često se selim. Tako, nemam svoju adresu. Nemam rodni grad. Nemam porodicu. Ali znam da negdje imam sestru.

Neobuzdan strah u Senkinim grudima se samo gomilao, a trenutak istine se sve više primicao.

Njen prvi komšija, ratni veteran, onaj koga su viđali samo uveče kako izlazi ili dolazi jako kasno i stvara nekakvu buku, je jedne noći ispraznio tri šanžera iz ruskog kalašnjikova. Stradalo je pola komšiluka.

- Nemoj, molim te. Vrlo dobro znaš da ništa ne umišljam, samo sam realna.

Pa šta? Pa šta ako mislim tako? Baš me briga ko je, kažem to tako upravo jer ne znamo ništa o njemu, Keri, a trebalo bi da znamo ko nam se doseljava, a ne ovako, može biti bilo ko. – Senka se ponovo vratila u svoj poluležeći položaj, stavila pikslu na grudi i nastavila da puši cigaretu.

Bela je žurila da izađe napolje iz male trošne kuće u kojoj je živjela. Žurila je da ugrabi ono dragocjeno vrijeme dok sunce previše ne ugrije.

Zar zrno sumnje može pokrenuti toliko nevjerstvo u tebi, Azore?

Azor još uvijek sjedi u izlogu, sluđene mase cirkulišu, kreću se svojim tempom, žure da robuju, a njegove oči i dalje posmatraju haos i bezumlje, i on je već davno uspio da cijeli svijet u jednom pogledu sažme. On ne osuđuje, on stoji kao primjer, on ne prijeti, već upozorava, on je svojevoljno istupio pred oči gomile posmatrača, da stalno bude prisutan, viđen, osuđivan, popljuvan, kritikovan, ali nikako ponižen i uvrijeđen, ne, nije on jedan od onih zlih duhova niti jedan od bijednih ljudi o kojima je Dostojevski pisao.

Vlast i politika, sama laž i prevara. Robovanje sistemu. Nezaposlenost. Porezi. Ludnice. Ratovi. Zločinci na slobodi. Kriminal. Prostitucija. Vječita trka za novcem, vječiti očaj, nezadovoljstvo, vječiti strahovi, brige i problemi kako dočekati sutra, novi dan, nova borba, kako platiti račune, šta jesti.

Pages