Mesta i sudbine

Republika Estonija je 24. februara proslavila je 106 godina nezavisnosti i državnosti. Najveći estonski praznik započeo je vatrometom i podizanjem zastave na odbrambenoj kuli Herman. Zatim je usledilo obraćanje predsednika, vojna parada i veliko veselje.

Estonskoj sobodi i nezavisnosti prethodila je burna i turbulentna istorija.

Godine 1711. ruski car Petar Prvi napravio je prvu posetu Talinu. Razlog je bio obilazak i upoznavanje sa novoosvojenim posedima, naročito luke i gradskih utvrđenja. Među lokalnim stanovništvom, koje je bilo desetkovano ratovima i kugom, nastala je čitava pometnja zbog neizvesne sudbine i budućnosti u novouspostavljenoj vlasti „Petra Prvog, varvarskog tiranina sa Istoka“.

Autor Olgica Marinković

Daleke 1987.g. osamnaestogodišnji pilot Cesne-172 natankao je rezervoare povećom količinom goriva i sa dokumentima koji su potvrđivali Stokholm kao krajnju rutu, dobio dozvolu za poletanje. Posle 20 minuta leta isključio je radio-vezu, oštro okrenuo avion prema Finskom zalivu i spustio se na bezbednu visinu, van dometa osmatračkih radara. Estoniju je preleteo iznad mesta Kohtla-Jarve i time narušio vazdušni prostor tadašnjeg Sovjetskog Saveza što je učinilo da ceo svet za trenutak zanemi.

Matijas Rust.

Kiša, dan devetnaesti. Beskrajni trenuci nesvanulih, mokrih i blatnjavih dana i neprivlačnih parkova i ulica kojima šljapkaju smrknuta lica i pokisli psi. I ja među njima. I ne pitajte ме zašto se nisam spremila za ove nepogode! Ma, svi smo dobro obuveni i odeveni a ipak nespremni. Od glave do pete tapacirani nepromočivim, neprobojnim materijalima za odoljevanje svim ratnim dejstvima. Ali ne i kiši. Hudinijevskim metodama pronalazi pukotine u hermetičkim modnim ansamblima i podmuklo natapa santimetar po santimetar.

Oktobar. Volitelji jeseni, zaista bih želela da vas razumem! Koliki treba da si zaljubljenik u „kolorizovanu“ prirodu i bogate „darove“ jeseni i sve ostale atribute koje je ista lukavo prisvojila i samoproklamovala se najlepšim godišnjim dobom?!

Postoje izvesna mesta na kojima možemo osetiti mir, rasterećenje a zatim i nalet nekakve neobjašnjive energije koja može narasti u ushićenje i magiju. Takva mesta Estonci nazivaju mestima moći, mestima zasićenim posebnom vrstom energije i pozitivnim uticajima na zdravlje, svest i blagostanje. U Estonji ima mnogo takvih mesta gde su se, prema legendi, ostvarivale želje i lečile bolesti. Neka su i danas vrlo posećena.

Ukoliko čujete frazu „antički Talin“, zazvučaće vam besmisleno i potpuno neočekivano, kao „srednjovekovni Njujork“ ili „barokni Zimbabve“. Međutim, sa božanstvima drevnog Panteona i elementima antičke arhitekture možete se upoznati upravo na ovom mestu. Istina, karijatide, razni likovi, božanstva, danas su u dosta lošem stanju, okrnjeni i ruinirani do neprepoznatljivosti i mada je od trenutnog pomodarstva sačuvano vrlo malo, obrisi reljefa na starim zdanjima ipak ukazuju na postojanje „Revalskog Akropolja“.

Malobrojna i živopisna, prepoznatljiva po svom folkloru i različitostima, neukalupljiva i naizgled neukrotiva, svojevrsna nomadska skupina, od samog dolaska na ove prostore u 16.veku pa do današnjih dana, marginalizovana, izložena najrazličitijim neprijatnostima, izazovima i neravnopravnoj borbi za egzistenciju.

Pages