Aforizmi Slavice Agić
- Hleba i igara? Lako je njima da igraju kad imaju hleba.
- Treba moći stići i uteći. To mogu samo moćni.
- Lako je sili. Ona i po zakonu prirode ubrza masu.
- Pravi smo somovi. Upecali smo se u društvene mreže.
- Narodi na Balkanu se ponekad i mire. Ali ispid Mire sto đavola vire.
- Džaba uporno sabiram troškove. Množe se.
- Svaki moj aforizam prvo mene sažvaće, pa ga ja nekako ipsk "ispljunem".
- Prodaju pamet. Nemam ja tu šta tražiti.
- Nisam ja na dnu. Ono je podamnom.
- Pimirio sam se sa sudbinom, ali ona uporno izaziva.
- Osećam se kao robovlasnik. Vlasnik sam svoje robije.
- Vremena su se promenila. Sada zakrpa traži svoju krpu.
- Odlično čitamo između redova, odlično razumemo između rečenog i prećutanog, a i sami smo tu negde između.
- Od blata bi nas pravili, ali k'o glinene golubove.
- Praznom stomaku jedino preostaje da ga popune leptirići.
- Ne razumem čemu tolika polemika oko demokratije. To je uvek bilo, na vrbi svirala.
- Pozvan sam na prijem, u skladu sa svojim mogućnostima. Ostao sam kod kuće.
- Prazna obećanja su nam napunila potrošačku korpu.
- Nama nisu strani neprijatelji.
- Da bi doktorirao pravo, moraš se podobro nakrivudati.
Autor Slavica Agić