Još uvek spavam. Sanjam! Pričam sa sobom u sebi. Neko drugi je jutros ustao u meni.
Bože, odvratnog li čoveka. U crnilu mojih misli je našao belo. Šmrče li šmrče. Ako nastavi tako, pretvoriće me u prah.
Dunuće vetar i od mene ni pepeo neće ostati. Jesam li zauvek zaspala, ako on ostane budan?! Ko je ON? I šta hoće od mene?
- Izlazi iz mene!
- Nisam ušao da bih odmah izašao!
- Nego kada?!
- Kada shvatiš razlog mog dolaska.
- Ko si ti da uznemiravaš moje odaje u glavi?!
- Smisli ko sam.
- Moje misli ne razmišljaju.