Foto: 
autor nepoznat

Depresija

Kada se Viktorija i Igor pojave na vratima, kao da se uključe reflektori na Marakani. Nasmejani, vedri, puni neiscrpne energije. Izlivaju kofe adrenalina i dobrog raspoloženja u moj stan koji je sa pokućstvom i stanarima odavno utonuo u beskrajno dugo zimsko sivilo i estonski mrak. Ipak, nekoliko poslednjih dolazaka obeležilo je samo nasmejano Viktorijino lice. Igorov izostanak pravdala je vajkajući se: Depresija, depresija!

Prvi nagoveštaji ove dosadne „boljke“ javljaju se početkom jeseni, dolaskom kratkodnevnice, a sama „bolest“ egzistira sve do duboko u proleće. Veliki deo severnjačke populacije podleže promenama raspoloženja zbog nedostatka svetlosti. Čak i nedodirljivi Estonci.  Manifestuju se umorom, pospanošću, lenjošću, velikom željom za konzumiranjem slatkiša i alkohola, neretko nervozom, pa i slomom kompletnog psiho-fizičkog stanja organizma.

Reč je o zimskoj, tzv. rekurentnoj depresiji, koja se svake jeseni nanovo javlja. Veruje se da je posledica kompromitovanja složene veze između hormona melatonina i serotonina. Melatonin, čiji se nivoi u telu povećavaju  u mraku i tokom sna, smanjuju aktivnost. Sa druge strane, proizvodnju serotonina podstiče velika količina svetlosti, što pospešuje dobro raspoloženje. Nedostatak svetlosti, koji se u Estoniji beleži već u oktobru, glavni je krivac za poremećaj u proizvodnji ovih supstanci.

U poređenju sa letom, kada po sunčanom danu intenzitet svetlosti dostiže 100.000 luksa, jesen i zima na ovim prostorima doživljavaju se i preživljavaju u biološkoj tami. U ovom trenutku, intenzitet svetlosti na ulicama je 50 do 100 luksa. (Za poređenje, osvetljenje radnih prostorija trebalo bi da bude 500 luksa, po tvrdnjama stručnjaka.)

E, u tom odsudnom trenutku, na scenu stupaju svetlosne lampe u ulozi ozbiljnog terapeuta. Uređaji za svetlosnu terapiju (pomenute lampe) čijim se zracima „pacijenti“ izlažu, emituju svetlost punog spektra i intenziteta su od 2500 do 10000 luksa. Zanimljivo je da na ritam sna posebno snažno utiče svetlost obogaćena bojom.

Lečenje i borba protiv zimske depresije sprovode se u specijalizovanim medicinskim centrima. Saovom neobičnom „zimskom terapijom“ lekari startuju ujutro, odmah posle buđenja. Ukoliko sesija fototerapije počne u kasnijem dobu dana, moguće je poremetiti san koji u tom slučaju može i izostati. Taman posla  takvih komplikacija! Ukoliko se radi o lakšem vidu „oboljenja“ , sasvim je komforno terapiju sprovoditi u kućnim uslovima. Za početak, preporučuje se specijalna sijalica koja i nije tako specijalna jer se može ušrafiti u obično sijalično grlo. U poslednje vreme, primećuje se ekspanzija najrazličitijih lampi za fototerapiju. Od stonih lampi koje je moguće ostaviti i po ceo dan uključene, do onih drugih, složenijih, čija se upotreba ograničava na pola do dva sata dnevno.

Savet lekara: Svetlosna terapija je garantovana pomoć onima koji sa početkom mraka osete da ih napušta volja i vitalnost. Naravno da ćete prvo pokušati sa fizičkim aktivnostima i boravkom na otvorenom. I to vam se može učiniti napornim, ali naterajte sebe da se pomerite, makar ispred kuće. Gledajte zvezde, dišite duboko. Ukoliko prevlada osećaj bezvolje i nemoći, ako osetite želju da se „hibernirate“, stavićemo vas na tretmane lampe i antidepresiva.

Dakle, savremena tehnologija omogućila je Estoncima prihvatljiv način za prevazilaženje mraka i kompenzovanje nedostatka prirodne svetlosti. Najzanimljivijom se čini „lampa za buđenje“. Navija se kao svaki budilnik, a ima i dodatnu performansu za simuliranje sunčevih zraka koje galantno prosipa po sobi za „dobro jutro“. Luksuzniji primerci nude i zvuk, tako da je uz cvrkut ptica i žubor planinskog potoka ustajanje za posao pravo zadovoljstvo.

Ala je lep ovaj svet!

Komentari

Komentari