Foto: 
Jozef Racek

Razrez, porez i klanje

Moj golube, moj golube,

ne padaj mi na maline...

Kad maline budu zrele

i same će opadati...

Pod ''nasiljem u porodici'' najosnovnije se može svesti ono kad muž tuče ženu. Ređe obrnuto. Međutim, nasilje u porodici je i kad muž i žena (mačka pečena), to jest, roditelji, nemaju da daju svome detetu za užinu, patike, knjige. I to je nasilje! Nasilje ''U porodici'' je jedan problem, a nasilje ''NAD porodicom'' je drugi, i oba su podjednako važna, jer su uslovljena. U nasilju ''u porodici'' i dželat i žrtva su pojedinci. U nasilju ''nad porodicom'' žrtva je porodica, a dželat je sistem. Najzad, kada je većina porodica u jednoj državi žrtva nasilja, to znači da se sprovodi nasilje nad celim narodom. Da bi se sprečilo porodično nasilje mora se osloboditi narod od nasilja države. A, da bi bio slobodan, narod mora da bude sit. Tu dolazimo na temu ovoga teksta.

Sadašnjim ''reformama'' vlast u Srbiji uređuje našu zemlju kao kad se kuća sprema za iznenadne goste: pozajmljujemo se i sređujemo kuću da izgleda lepše nego što je u istinu i što možemo da podnesemo. Kad odu gosti ostaju dugovi i prazni ambari. Samo što ovi sadašnji gosti planiraju da isteraju domaće. Srbija se uređuje da bude dobra drugima, ali ne i Srbima. Sve te priče o tome kako mi državu uređujemo zbog nas, a ne zbog drugih, su laž i manipulacija. Mi državu uređujemo tako da odgovara stranim kapitalistima i uzurpatorima.

Pročitao sam jutros u novinama da srpski seljaci bacaju paradajz u Moravu, jer je pao na mizernu cenu od 10 dinara po kilogramu, a pao je jer se uvozi odakle se stigne. I tu se vraćano na temu uređenja države. Neko će reći da je za građane dobro da je cena niska, ali neće biti u pravu, jer su i poljoprivrdnici građani Srbije. Nekontrolisanim uvozom, koji je posledica štetnih ugovora i dogovora sa strancima, srpskog poljoprivrednika podjednako uništavaju njegova vlast i monopolistička nelojalna konkurencija. Kao, Albanija prozvodi toliko paradajza da on ima tako nisku cenu i sad je to konkurencija srpskom proizvođaču. Čista laž i prevara ovog naroda, koji to, što ne reći, i zaslužuje. Paradajz koji se uvozi u Srbiju iz Albanije je u stvari posledica viškova iz evropskih zemalja koje sada ne mogu da ga plasiraju u Rusiju. Pa ga prekao Albanije uvaljaju zemljama na Balkanu, pa i Srbiji. I sad, kao mi izvozimo za Rusiju a uvozimo iz Albanije, ma šizofrenija srpska i ništa drugo. Može Vučiću da rodi kukuruz koliko mu volja, uvek će biti jeftinijeg sa strane, jer druge države subvencionišu svoje poljoprivrednike, za razliku od Srbije koja je ukinula subvencije i rasprodaje zemlju. Otud će kukuruz biti džabaluka, da imaju šta da grickaju Tenisove svinje.

Da je država uložila u srpsku poljoprivredu, zanatske radnje i mala preduzeća, koliko u FIAT, desetine hiljada domaćinstava je moglo kupiti traktor, koji bi, kod poštene i patriotske vlasti proizvodio IMT u Rakovici, IMR bi pravio motore, a REKORD, TRAJAL i TIGAR gume. Pazite!!! – samo FIAT. Da ne pominjemo sve ostale. Tako se podiže industrija i poljoprivreda, bilmezi jedni. Srbija mora biti država koja će sama sebe hraniti i to jeftino, ali za poljoprivrednike isplativo. To se postiže podsticajima i subvenicjama koje se kontrolišu i koje se vraćaju. Dajte svakom poljoprivredniku 10.000 evra za radno mesto i neka skine po člana porodice sa biroa.

Eno, vidim neki dan, u gradu, poznata pečanjara, prodaje praseće pečenje za 800 dinara po kilogramu. Pre deset godina je bilo preko 1000. Shvatate li koliko je propao srpski seljak i šta sve jedemo iz uvoza. Jer, u međuvremenu se dogodila inflacija, skočio je evro, sve je poskupelo po nekoliko puta, porezi su dignuti u nebesa – i jedino proizvod srpskog seljaka ide na dole. Urušiti seljaka i vojnika, znači sjebati državu. Uspeli su i u jednom, i u drugom.

Zato je veliki stručnjak, koji se razume u sve i svašta, shvatio u čemu je problem srpske poljoprivrde: SRPSKA LENjA DECA NEĆE DA IDU DA BERU MALINE!!! Deca treba da se igraju, zaljubljuju, srećno rastu, a roditelji treba to svojim radom da im priušte. Ima kad da rade. Ako i treba da rade: neka rade na imanjima svojih roditelja: za sebe, a ne za tajkune. To je nasilje nad decom, terati ga sa šesanest godina da vadi roditelje iz bule.

Da, kad bude zrelo: samo će pasti.

Igor Đurić

Komentari

Komentari