Irena Đorđević

Rođena u Pirotu, berba '72, nekako s proleća. Shodno tome, zelena i budna sve ove godine. Laborant koji eksperimente izvodi samo i jedino u kuhinji, doživotni student književnosti, majka troje šašave dece i baka još šašavije unuke... Ne zna da komponuje i slika, a volela bi, pa zato piše, jer reči su tehnika koja sve to objedinjuje... Voli biljke, purpurne zalaske, krofne s džemom od jagoda i Crnjanskog. Živi u Kruševcu. I u nekim srcima...

 

Umesto epiloga

Deo drugi - slatki bol

Red se sporo pomerao napred, ljudi ispred nje su nešto glasno pričali, kiša je padala pod sve oštrijim uglom i kuče se pribijalo uz njene noge da se ugreje.

Priča

I kad mi neko kaže da sam u zrelim godinama, momentalno dobijem neizrecivu želju da ga tresnem Dervišem po glavi, pa tek onda pitam da mi objasni šta znači ta famozna sintagma! Jer, za šta su i po kom kriterijumu neke tamo godine zrele?

Ušla je u moju antikvarnicu, ili špajz, kako sam voleo da kažem, lakim, skoro lebdećim korakom, osvrnula se okolo i pružila mi ruku, predstavljajući se.

Seo je na travu pored njega i gledao ga, a nije ga video. Video je samo njenu bosu nogu i sandalu s pokidanim kaišićem, a pored, šešir slamnati, veliki, s belom trakom koja je lepršala na vetru.

Elem, posle prohodavanja i padanja, poseban je i takođe večan, strah od napuštanja. Od ostavljenosti.

Pages