Foto: 
autor nepoznat

Piščevi dani

Na to okupljanje sam krenuo tri sata ranije. Kad živite u udaljenom gradskom predgrađu, onda tako mora. Prigradski red vožnje kao da je pratio uputstvo za uzimanje antibiotika – na svakih šest sati. Tako je kako je, druge nije bilo. Trebalo je stići do centra grada. Dug je put od predgrađa.

Zbog čega sam išao u centar grada? Nekoliko mjeseci ranije, završen je jedan literarni konkurs koji je za temu imao ljubavnu poeziju. Nisam dobio nikakvu nagradu, što i nije čudno, jer poezija i ja nismo najbolji drugovi. Ipak, radovi svih učesnika su skupljeni u jedan zajednički zbornik. I to je u stvari i bio glavni razlog mog putešestvija, preuzimanje mog primjerka zbornika.

To jeste bio glavni razlog, ali ne i jedini. Imao sam želju da upoznam meni slične ljude, da razmijenimo iskustva, da postanem dio te mreže. Promocija zbornika i dodjela diploma nagrađenim autorima, održava se u nekom kafiću „Ruž i vino“. Taj kafić i nije lako naći. Ne nalazi e odmah do ulice, već u jednom dvorištu koje dijeli sa nekoliko drugih kafića. Ne postoji tabla, ali zahvaljujući modernim sistemima navigacije kao što su Google Earth i Google Maps, snalaženje po gradu više nije problem.

E, pa u taj kafić „Ruž i vino“, došao sam otprilike sat ipo ranije. Naručio sam Zaječarsko (iako nisam ljubitelj piva). Donijeli su točeno, razblaženo (ili se tako činilo samo meni, nekonzumentu tog pića). Otpijao sam polako, gutljaj po gutljaj, ublažavajući tako junsku žegu. Sjedeo sam, posmatrao i čekao da se pojavi neko poznato lice. Za okolnim stolovima nalazilo se nešto malo gostiju. Neki od njih su vjerovatno bili ovde iz istog razloga kao i ja.

-Vi ste G? - upitao me je jedan ženski glas.

-Da, jesam.

-Ja sam Natalija. Natalija Nikolić. – rekla je pružajući ruku.

Prepoznao sam to ime sa jednog sajta gdje povremeno objavljujem po neku priču. Naručila je malo Zaječarsko.

-I ti si kao i ja, voliš da dođeš ranije. – rekla je Natalija.

-Bolje da poranim, nego da zakasnim. Nisam znao koliko će mi trebati da nađem ovo mjesto. A i čovjek nikada ne može biti siguran koliko će mu vremena biti potrebno da stigne iz predgrađa.

-Isti slučaj. A odkud ti znaš za ovaj konkurs?

-Učestvovao sam i na prošlom konkursu u istoj organizaciji. Samo tada su priče bile u pitanju.

-Aha. Inače, super su ti priče

-Pa, hvala

-Objavljuješ li ih negdje ili…- upitala je

-Od aprila pišem za jedan portal. Tu objavljujem svoje kratke priče.

-Pa super.

-Pa sad. To je mač sa dvije oštrice.

-Kako to? - opet je upitala Natalija

-Vidi, ja sam tim ljudima veoma zahvalan što su mi pružili šansu da objavljujem svoje priče. To je šansa više da neko vidi i pročita moje radove. E, sad, koliko god to lijepo zvučalo, postoji i druga strana medalje. Kada sam se dogovarao sa njima o saradnji, mislio sam da će to biti onako, malo neformalno. Znaš već, kada napišem nešto, sredim tekst i pošaljem im i oni to objave. Međutim, uslov je jedna priča nedeljno. Moj dan za objavljivanje je četvrtak, ali priču moram da pošaljem već u srijedu. To znači da imam nedelju dana da priču osmislim, napišem i sredim. Često je to trka sa vremenom. U početku sam još i držao neki tempo, a sad… Sad kvalitet mojih priča opada. Zapleti su slabiji, dijalozi tanji, likovi beživotni.

-Pretpostavljam da je to tako kada imaš rok. – rekla je Natalija.

-Opet, s druge strane, taj isti rok mi daje šansu da pišem. Da ga nemam, vjerovatno ne bih napisao ni deseti dio ovoga. Uvijek bih ostavljao za sutra.

I tako u priči je prolazilo vrijeme, a kafić je postajao sve puniji. Došao je i organizator, pa smo zajedno popili piće i ispunili još nekih pola sata – četrdeset pet minuta. A onda je počeo i sam program promocije konkursa gdje su pročitane najbolje pjesme i podijeljeni primjerci zbornika svim autorima.

Poslije toga je bilo predviđeno neobavezno druženje, ali kako nisam poznavao nikog, bilo mi je neprijatno da se gužvam s nepoznatim ljudima. To je ono moje stvaranje mreže ljudi sa istim interesovanjima. Uzeo sam svoj primjerak zbornika i uputio se ka autobusu. Daleko je do predgrađa.

Komentari

Komentari