Slađana Belko

Rođena u porodici umetnika i profesora, odrasla uz muziku i lepu reč.

Zalutala u ekonomiju, sada troši penzionerske dane. Putuje, priča, piše ikone. Piše za sebe. I druge.

Tokom studentskih dana aktivno saradjivala i objavljivala u glasilima GE i Student.

U profesionalnoj karijeri objavljivala radove u domaćim i medjunarodnim časopisima iz oblasti ekonomije.

Tokom poslednjih godina objavljivala eseje, putopise i kratke crtice na društvenim mrežama i portalima, u časopisima Balkanske vertikale i Beogradski krug kredom. Pesme su joj uvrštene i objavljene u jubilarnom glasniku "Garavi sokak", književnog kluba Miroslav Mika Antić. Dobitnik specijalne nagrade za kratku priču na konkursku kluba Ivo Andrić u 2019. godini.

Član je Društva književnika Beograda.

Zbirku  pesama "Maline u flanelu" objavila 2019. godine. U pripremi je nova zbirka pesama, kao i zbirka kratkih priča.

Službeni ulaz Doma JNA.

Čovek  u uniformi  dežura na vratima.

Crni koncertni smoking

Zamenili su   oprtači i epolete.

Svetlucava dugmad i širok osmeh.

Bela kosa pod tesnom šapkom.

Oficir i džentlmen na JNA način.

Gospodin  na ulazu u Francusku broj 2.

 

Devojčica sa strahom ulazi

Nadajući se šampitama.

Poslastica za odabrane.

Krempite su  pravili na Bledu.

Šampite u Beogradu.

Njegovi  poslastičari.

A on je  sanjao štrukle.

 

Ljubav.

Bez nje nema ničega, ni predstave, ni filma, ni serije, ni drugarstva, ni porodice.

Muzika.

I bez nje se ne može. Nekada je i totalna tišina muzika, a ponekad je najlepše kad se čuje samo ljuškanje mora i talasa.

 

Nebo  plače,

vetrovi Anda urlaju u okean,

dine odlaze, Atakama cveta.

 

Mesec leluja, Bačka  spava,

krokan teče ostrvom bisera,

Tisa cveta.

 

Na Cveti  2018.

.......

Septembar 1992.

Svet

Slovo A

Amor Vincit Omnia.

Avo, joj joj.

Ave, G…. morituri salutant.

Ajde.

 

Slovo F

„Simfonija treba biti kao priča.

Simfonija treba da sadrži sve“.

 

Gustav Maler (1860 – 1911)

 

 

 

Nakon koncerta Beogradske filharmonije (sezona 2022/23) – izvedeno je delo: Sedma simfonija, kompozitora Gustava Malera, dirigovao je Gabrijel Felc – pokušavam da saberem utiske i konsultujem stručnu literaturu. Čitam:

-Joj, vidi ovaj dezenčić.

-Zaboravi, matora.

-Ma nije, vidi kako je zgodna.

-Veruj ti meni, kad ti kažem.

-Pa čoveče, nemaš pojma, gledaj joj struk, ko u zolje. I noge duge, srna kažem ti.

Grad je  bio zavejan i apsolutno neočišćen februara 1984. godine. Zašto? Pa zar i u Titovo vreme nisu funkcionisale komunale službe? Ne, Olimpijada u Sarajevu je krivac. Svi gradovi bivše nam zemlje poslali su mehanizaciju u Sarajevo kako bi sportisti lako i sigurno putovali od aerodroma do svojih hotela i Jahorine. Nismo se bunili, pešačili smo do škola, fakulteta, posla, ponosi što, eto, i tako pomažemo da se naša, još smo je smatrali našom, dakle, da se naša zemlja dostojno reprezentuje svetu.

Šta kupiti čoveku za rodjendan koji taj poklon ne sme da odnese kući?

Upaljač, možda, al jbg, ne puši. Sem posle seksa, ali tada se grebe o njen žuti camel i kao i uvek ne zna gde joj  je upaljač.

- Evo uzmi ove šibice. (standardni rekvizit svih hotelskih soba koje imaju dnevni boravak. Ne ono kauč, dve fotelje i kombinovani regal, već se mogu iznajmiti od 9 do 5 popodne. Evropsko radno vreme svih ljubavnika).

Prema nekom psećem redu I rodoslovu, svi štenci iz jednog legla treba da nose ime istog početnog slova. I tako, potomak moćnog, doduše u psećem rodu moćnog, Zevsa i keruše Zare morao je da se krsti imenom na Z. Sreća da tada još nismo znali za ovog Zelenskog, verovatno bi ga uvrstili u moderni rodoslov, tako da kučeći matičari prostrše pred mene spisak od desetak psećih imena u trendu. Zagor, Zilly, Zortan, Zevs, Zen, Zex I sve tako redom. Ona mala pufnica meke mokre njuškice gledala me je svojim umiljatim okicama sve govoreći:

Pages