Slađana Belko

Rođena u porodici umetnika i profesora, odrasla uz muziku i lepu reč.

Zalutala u ekonomiju, sada troši penzionerske dane. Putuje, priča, piše ikone. Piše za sebe. I druge.

Tokom studentskih dana aktivno saradjivala i objavljivala u glasilima GE i Student.

U profesionalnoj karijeri objavljivala radove u domaćim i medjunarodnim časopisima iz oblasti ekonomije.

Tokom poslednjih godina objavljivala eseje, putopise i kratke crtice na društvenim mrežama i portalima, u časopisima Balkanske vertikale i Beogradski krug kredom. Pesme su joj uvrštene i objavljene u jubilarnom glasniku "Garavi sokak", književnog kluba Miroslav Mika Antić. Dobitnik specijalne nagrade za kratku priču na konkursku kluba Ivo Andrić u 2019. godini.

Član je Društva književnika Beograda.

Zbirku  pesama "Maline u flanelu" objavila 2019. godine. U pripremi je nova zbirka pesama, kao i zbirka kratkih priča.

Ta švapska jela, kako je govorila moja baka Gina, ušla su u źivot i kuhinje građanske Srbije početkom prošlog veka. Deca uglednih zanatlija i trgovaca školovala su se po Pragu, Beču i Trstu i odande, osim diploma, donosila nove navike, odela, fudbal i jela. Bečka šnicla, šufnudle, renflajš i divni, mirisni ajmokac. U danima kada niko nije bio vegan i kad se postilo sredom i petkom, ponedeljak je bio dan za ajmokac.

Komplet je lepinja sa kajmakom i pretopom na Zlatiboru, ili za one starije, lepinja  sa gulašom na vrhu Skadarske.

Komplet je odelo za žene koje nose sako i suknju do kolena.

Komplet su biserna ogrlica i mindjuše na venčanju device.

Komplet je posteljina, uštirkana babinom ljubavlju.

Komplet je Dostojevski kupljen kod antikvara, ali i Marks i Engels uzet po zadatku partijskih drugova.

Irena, Ivan i mama delili su sobu u  hotelu Izvor u Ovčar banji. Mama je radila u spoljnotrgovinskoj firmi koja je imala sindikalna odmarališta širom bivše zemlje  ali sada je bilo dostupno samo ovo banjsko.. Mama je vidjala ovu  staru  vilu, ofarbanu u žuto sa logom  firme na krovu, samo kada bi  u prethodnom životu, činilo joj se da  sve u njenom životu ima predznak predratno, ovo danas je samo imitacija, dakle kada bi kolima išla na more i pri samom izlasku iz klisure na oštroj krivini ugledala dobro poznati znak „Jugoauto“.

Ako imate 50  i više eura za bacanje ili obraz kao djon, pa karte žickate od bivših kolega, vi ste svakako otišli na jos jedan performans u nizu, u osvit Božića, njihovog! , Nove godine, i naše i njihove, zime, snega i bljuzgavice na raskopanim  beogradskim ulicama, a samo dve nedelje nakon što nam se nebo  (betonsko) sručilo na glavu.

- Happy birthday (I tri virtuelna luftbalona)

Rimski vodovod je čuvena gradjevina napravljena  još u I veku, u doba četvrte Flavijeve legije za potrebe vodosnabdevanja vojske a potom i civilnog stanovništva. Rimski kastrum, jako vojno utvrdjenje u rimskoj provinciji Meziji, oko kojeg je nikao grad Singidunum, imalo je pijaću vodu i odlično uredjen vodovod koji je sproveo vodu iz mokroluškog potoka do samog Kalemegdana odnosno centra kastruma.

Crtice sa veli(č)ke planine, vreme pre rata

Dve trećine života živim na Novom Beogradu, u malom bloku blizu Sava centra. Sedam zgrada sa kosim krovovima, fasadna cigla, zelenilo i uredjene zelene površine. I Mesna zajednica „Gazela“, čini mi se da se tako zvala, dok smo još bili zajednica i dok je to ličilo na mesto. Ali sa dolaskom devedesetih polako počeše da nas zaboravljaju.

Autor Sladjana Belko

Peglam, i uzgred pokušavam da pronadjem neki podcast da slušam. Nešto ne ide, kad zvoni telefon.

Čekam poziv da mi isporuče narudžbinu na kućnu adresu i misleći da je to, javljam se. Na nepoznat broj. Kad, eto meni zabave.

- Dobar dan. Zovem iz kompanije bla, bla, bla...

Obično već kod drugog Bla prekidam vezu ali od jutros mi se igra. I tako...

- Dobar dan.

- Kako se zovete?

- Pretpostavljam da znate kad ste me već pozvali.

- Ne, znate nama daju samo spisak brojeva i mi zovemo, ne znam kako se zovete.

Pages