Olgica Marinković

Rođena sam u Vršcu, čini se već davne 1962.godine. Valjda je jedino utešno što je to godina najbolje „berbe“. Ostalo nije imalo praktičan značaj, bar ne za mene. Jer umesto nepokretnosti,  nepisanim testamentom, od prosvetarskih predaka sa očeve i svešteničkih predaka sa majčinestrane, ostavljena su mi usmena „predanja“ i srdačne želje za uspešno probijanje kroz život. Zato svoju „agendu“ otvaram u Zemunu,na nepoznatom terenu, bez viška prtljaga. Veslam kroz zdravstvene bujice, pa, skoro kao humanitarac. Pišem za svoju dušu, bez mnogo eksponiranja. A onda, posle 33 godine rada na galiji, dižem sidro i sa zavežljajem u koji sam smestila pet i po decenija životnog iskustva, odlazim u novi rezervni zavičaj. Trenutno živim u Talinu, pišem, slikam, izrađujem umetničke predmete, restauriram stari nameštaj, šetam udomljenu mešanku i iščekujem povratak panonskom iskonu.

Objavljene knjige:

-POGLED IZA VRATA BEZ KVAKE, Naučna KMD, Beograd, 2013.g.

-JELENA, Naučna KMD, Beograd, 2014.g.

-EVINE SVESKE, Naučna KMD, Beograd, 2015.g.

-CRTICE IZ VRŠAČKE ULICE, Naučna KMD, Beograd, 2016.g.

-DEČIJI DOM U VLADIČANSKOM DVORU U VRŠCU od 1945-1957.g, monografija, za izdavača „Džošua Print“ Vršac, 2019.g.

Prozni radovi objavljeni su u brojnim zbornicima, periodici, na portalima, u nedeljniku Vrsačke vesti, a priča PIJACA U TALINU, iz zbirke Baltičke impresije (Sveske, Časopis za književnost, umetnost i kulturu, izdavač „Mali Nemo“ Pančevo) bila je neposredna najava za knjigu

-LECE OD LEDA, Nova Poetika, Beograd, 2020.g.

Danas je Estonija odlučila da ispita koliko joj građani brzo trče do skloništa - proba alarma za ratnu opasnost. Sirene zavijaju ali sve u znaku "samo testiramo, ništa strašno... još." Narod disciplinovano ne haje, mada svi znaju redosled: prvo telefon, pa kaciga, pa flašica vode, pa pogled ka istoku.

A tamo - medved.

Gde sam? Kako sam dospeo ovde? A samo sam njuškao po travi u kojoj je toliko “grafita”. I moram svaki pročitati, da mi ne promakne neka važna poruka. Na par njih sam morao i odgovoriti, vrlo oštro, u pitanju je bilo teritorijalno preimućstvo. Zaneo sam se i zalutao. Zato sada ne prepoznajem ovu ulicu. Ako sam se malo izgubio, slutim da se neće dobro završiti. Hladno mi je. I počinjem da drhtim. Da li od hladnoće ili od straha?

Zemlja u kojoj živi 1370 000 stanovnika, od toga u glavnom gradu oko 450 hiljada duša. More, mnogo zenila, šuma i čistog vazduha. Savršeni uslovi za zdravlje. U obilasku zdravstvenih ustanova, nailazi se na besprekorno čiste i uglancane čekaonice.  I besprekorno prazne.

Glasovi o početku ratnih dejstava u Ukrajini 2022.godine istog trenutka su se raširili i po Baltiku. Očekivano, poprimili su razmere šematizovane medijske kampanje, u cilju uspešnog širenja panike, straha, ishitrenih odluka. Dodatno uznemirenje unosila je i sama činjenica da je jedna od sukobljenih strana udaljena tričavih dvestotinjak kilometara. Pogledi prolaznika dobili su notu grozničavog opreza. Koraci su im postali energični, užurbani. Sve je to učinilo da i miris vazduha bude drugačiji, titrav, napet, pun varnica.

Velika pozornica skrivena otmenim tamnim zastorima. Žamor publike pomešan sa zvukom spuštanja sedišta. U vazduhu kovitlac parfema, probuđenih čestica prašine i očekivanja. Tanani snop reflektora i nemirno titranje na naslonu praznog sedišta. U iščekivanju čuvenog baleta još čuvenijeg Viljema Šekspira. 

Uzbuđenje blago remeti nečiji uporan kašalj. Sašaptavanje. Gašenje svetala. Iz mraka se probijaju tihi glasovi dvojice gledalaca na susednim sedištima:

“Dugoočekivani korak”

“Ukidanje preostale relikvije”

“Brisanje poslednjeg traga mamurluka od sovjetske okupacije”

“Kraj sovjetske istorije”

“Pobeda”

“Sloboda”

Slogani kojima ovih dana obiluju stranice dnevne štampe i novinskih portala.

U neobičnom severnom svetu neobično je, neuobičajeno i malo verovatno zabadanje nosa u tuđu šerpu. Ni u onu pravu, a ni u ono što ona simboliše.

Autor Olgica Marinković

Autor Olgica Marinković

U nizu od 365 raznoraznih međunarodnih dana, prošle nedelje je u Estonji obeležen Dan pasa. Naravno međunarodni. Mali, srednji i veliki, čupavi i ondulirani, uparadjeni u skupoceniaksesoar, kao i oni manje zainteresovani za svoj stajling, štrapacirali su ulicama i parkovima pod budnim nadzorom ponosnih vlasnika, nezainteresovani i nesvesni da išta treba da slave i obeleže, sem svoje teritorije.

Pages