Olgica Marinković

Rođena sam u Vršcu, čini se već davne 1962.godine. Valjda je jedino utešno što je to godina najbolje „berbe“. Ostalo nije imalo praktičan značaj, bar ne za mene. Jer umesto nepokretnosti,  nepisanim testamentom, od prosvetarskih predaka sa očeve i svešteničkih predaka sa majčinestrane, ostavljena su mi usmena „predanja“ i srdačne želje za uspešno probijanje kroz život. Zato svoju „agendu“ otvaram u Zemunu,na nepoznatom terenu, bez viška prtljaga. Veslam kroz zdravstvene bujice, pa, skoro kao humanitarac. Pišem za svoju dušu, bez mnogo eksponiranja. A onda, posle 33 godine rada na galiji, dižem sidro i sa zavežljajem u koji sam smestila pet i po decenija životnog iskustva, odlazim u novi rezervni zavičaj. Trenutno živim u Talinu, pišem, slikam, izrađujem umetničke predmete, restauriram stari nameštaj, šetam udomljenu mešanku i iščekujem povratak panonskom iskonu.

Objavljene knjige:

-POGLED IZA VRATA BEZ KVAKE, Naučna KMD, Beograd, 2013.g.

-JELENA, Naučna KMD, Beograd, 2014.g.

-EVINE SVESKE, Naučna KMD, Beograd, 2015.g.

-CRTICE IZ VRŠAČKE ULICE, Naučna KMD, Beograd, 2016.g.

-DEČIJI DOM U VLADIČANSKOM DVORU U VRŠCU od 1945-1957.g, monografija, za izdavača „Džošua Print“ Vršac, 2019.g.

Prozni radovi objavljeni su u brojnim zbornicima, periodici, na portalima, u nedeljniku Vrsačke vesti, a priča PIJACA U TALINU, iz zbirke Baltičke impresije (Sveske, Časopis za književnost, umetnost i kulturu, izdavač „Mali Nemo“ Pančevo) bila je neposredna najava za knjigu

-LECE OD LEDA, Nova Poetika, Beograd, 2020.g.

Prema podacima Instituta za ekonomske studije Estonije, cena prosečne potrošačke korpe u tekućoj godini poskupela je za 18%, a cene osnovnih životnih namirnica porasle su u proseku za 53%. O tome vam mogu svedočiti nadugačko i naširoko ali kako bi to bila još jedna priča za etar, prostor će biti popunjen sasvim drugom temom koju stanje na tržištu hrane, takođe, nije moglo obići.  

Naime, radi se o školskoj užini u estonskim osnovnim i srednjim školama.  

I dok na jugu Balkana, jedna mala, nekad ponosita zemlja, izgara u paklu ljudskog zla, mržnje, bolesti i decenijskih pošasti kao produkata loše vođene politike i zdravstveno zapuštenih političara, na severu Evrope, druga mala zemlja, do ovih godina slabo afirmisana, vodi sasvim drugačije bitke. 

Negde, na skrivenom proplanku nacionalnog parka Keila, u blizini istoimenog vodopada, nalaze se kapelica i spomen-obeležja grofovske porodice Benkendorf. Obrasli u divlje rastinje, istrošeni kamen i izbledeli epitafi odavno su se prepustili zaboravu. Daleko od očiju javnosti i publiciteta počiva grof Aleksandar fon Benkendorf.

Velika livada i retko rastinje izazivaju zelenom svežinom i manastirskom tišinom. Narušavaju je samo šušketavi koraci moje tročlane familije, računajući i kućnog ljubimca. Nailazimo na tablu sa natpisom PRISTOJNA OSOBA NE IDE NAPRED SA PSOM. Uzalud pokušavam da ovu zabranu „objasnim“ psu koji je već daleko u šipražju i bavi se razmenom kerećih SMS-ova.

Dogodilo se to u proleće 1422.godine, tačnije sedamdeset godina pre otkrića Amerike, trideset jednu godinu pre pada Vizantije i devet godina do spaljivanja Jovanke Orleanke. Dakle, u Talinu, tadašnjem Revalu, pre tačno 600 godina, otpočela je sa radom jedna od najstarijih apoteka na svetu - Raeapteek.

Estonija je u poslednjoj deceniji poprište dešavanja najznačajnijih sportskih susreta, kako na evropskom nivou, tako i svetskog karaktera. I nije iznenađujuće redovno prisustvo „belosvetskih“ izveštača i TV ekipa na takvim manifestacijama. Osim srpskih. Oni verovatno osvajaju visine svojih profesija na mnogo kompleksnijim zadacima, te je razumljivo što redovno ignorišu izveštavanja o „trivijalnim“, takoreći, „nevažnim“ događanjima na severnim meridijanima.

Žbunasto drvo u blizini stadiona Kadriorg obavijeno je bilo neobičnom paučinom. Podsećalo je na scenografiju iz SF filmova. Prolazak pored drveta bio je neprijatan i napet, jer se u svakom trenutku mogla dogoditi eruptivna pojava vanzemaljskih stvorenja sa lošim namerama.

U Estoniji je ovih dana mestimično, pretežno i povremeno. Neretki su iznenadni pljuskovi i grmljavine koji stvaraju doživljaj kataklizme. Ogromne količine vode pružaju neplivačima poslednju šansu, a gruvanje iz visina (kao ređa pojava) isteruje stanare zgrada na balkone (što je takođe retka pojava), ne bi li otklonili sumnju u treći svetski rat. Lični osećaj kreće se od umerene depresije, preko beznađa zbog neverice u dolazak nekakvog leta, pa sve do raznih sumanutosti i nekontrolisanih histeričnih ispada.

„Drаgа mоја dеvојčicе,
Priјаtnо mе је iznеnаdilа tvоја žеlја dа ti pišеm. Моја pismеnа nisu kао nеkаd. То је dаvnо prоšlо vrеmе, kаd је bilо nоrmаlnо dа sе dоpisuјеmо.“
А оndа, sеtnо ublаžаvајući izrеčеnо, dоdаје:
„Ustvаri, tо је biо јеdini vid kоmunikаciје.“

U davna vremena, jedan litvanski knez opsedao je Talin. Činilo se da ništa neće spasiti grad od osvajača, ali se kod gradskih vladara iznenada pojavio jedan ugledan čovek  i rekao da mu se u snu javila Sveta Birgita sa obećanjem da će spasiti Talin ako sagrade i posvete manastir. Članovi magistrata su se obavezali da ispune njenu volju. Odmah su na mesto naznačeno u viziji poslali litiju monahinja iz manastira Sveta Klara. Litvanci su na pola puta zarobili monahinje ali im je Birgita pritekla u nevolji.

Pages