Zoran Petković

Rođen 1952. u Čačku, živi u Srbiji, ali time nije mentalno ograničen. Opsesivni kreativac opšteg usmerenja - muzika, stihoklepine, karikature, aforizmi... Decenijama uzaludno juriša na vetrenjače ljudske gluposti, nezavisno od njihovog porekla, popularnosti ili rasprostranjenosti. Rane koje pri tom nastaju, leči tradicionalnim narodnim medikamentima (točenim ili flaširanim), koje ujedno i koristi kao rastvarač za crnpurastu boju svoga humora.

Zagrebačka kuharica“, debilna žvaka naše najpoznatije oralne mucavice i analne ulizice, ostala bi na đubrištu prošlogodišnjih gluposti samo da pre neki dan nije izvađena iz kante za đubre i reciklirana.

Dragi prijatelji, ljudi, građani Srbije, čestitam! Izgleda da će ova Nova najzad da nam donese nešto što se godinama odgađalo. Možda se prerano radujem, ali sve mi se čini da je naš „narod najstariji“ najzad stasao za ličnu kartu, biračko pravo i vozačku dozvolu.

Veseli se srpski rode
drtlja Bajden nama ode!
Neće dođe ni Kamala
što penkala ne bi dala

U Ovalnom kabinetu
nema da nam prave štetu
mrzitelji iz fotelja
mrze srBstvo i Šešelja
Amerika i Engleska
biće zemlja eS-eN-eS-ka!

Veseli se žuta štampa,
Marić, Krle i Sarapa
sedoj kosi deda Trampa
što se žuti kao lampa.
Trampe, brate, tebi hvala
daćeš nama još penkala.

U trenutku dok je cela zemlja skamenjena zbog novosadske tragedije i dok se po ekranima i društvenim mrežama cedi pljuvačka po odgovornima, neodgovornima i politički nepodobnima, neko bi morao da stavi prst na čelo, da se izdigne iznad baruštine političke pljuvačine i istera stvar na čistac. Da kaže: Ne, ne postoji direktna odgovornost ni Vučića, ni čopora njegovih lajavih kučića za to što se desilo!

Neko sa manjkom pesničke žice (i viškom optičkog kabla) umesto ovog naslova stavio bi samo ono narodno: „Tresla se gora, rodio se miš“. Ali u eri bombastičnih izjava Velikog Vođe, narod je već debelo na(v)učen na dramatičnu predigru vanredrenih obraćanja i redovnih konferencija. Tu se prvih pola sata diluje blaga jeza budućih ratova i neizvesne sutrašnjosti, da bi se, sat, dva kasnije, širio žestoki optimizam privrednog procvata i neizrecivog boljitka.

- Šta je bila Severina pre nego što je postala poznata?
- Bila je pevačica.

Ovaj tupavi vic od pre 2 decenije od pre neki dan je naprasno je opet postao aktuelan. Za razliku od doba kada je snimak sa jahtom, šampanjcem i „smešnim pokretima“ mlađane pevaljke služio za uveseljavanje muške populacije, nedavni „grupnjak“ gde „drug organ“ 4 sata preslišava estradnu umetnicu o njenim stavovima (šta voli, šta ne voli) nije svršio kao pornjak na internetu.

Koji mineral donosi najviše koristi svojim vlasnicima? Ne, nije litijum…

Mineral koji donosi najviše dobiti vlastima je kalcijum. I to ne bilo kakav, već onaj organskog porekla. Onaj iz kostiju nesrećnika koji su završili u masovnim grobnicama kao žrtve ovdašnjih psihopata.

Jer litijum kao metal za ojačavanje armature vladarske piramide koristi se ovde tek par meseci, kosti predaka koriste se decenijama.

Kažu da pamćenje zlatne ribice traje samo nekoliko sekundi. Malo? Čekaj, a kolike su onda dimenzije pameti prosečnog glasača, punoletnog građanina Srbije?

- Au, komšija, pa ti baš loše izgledaš! Šta kaže doktor? Kakvi su ti nalazi?

- Kaže sve je u granicama normale, samo mi genocidnost 100% uvećana.

- Uh, bre, pa od kad?

- Od onomad, ono kad je izglasana rezolucija protiv srpskog naroda.

Džaba mu sve Srebrenice i banjalučko srbovanje, džaba mu Makroni i Vitoni, džaba krilca od letećeg taksija ili ova predizborna igraonica vlasti i opozicije… slika male Danke nikako mi ne izlazi iz glave! Zato, hajde da, pre nego što pacovi i zaborav raznesu ostatke tragedije, podvučemo crtu: prošlo je (skoro) 4 nedelje od ubistva, 4 dana manje od priznanja i hapšenja, i 3 nedelje od predistražnog izvršenja smrtne kazne nad  saučesnikom. Telo nesrećnog deteta nije nađeno, a posle toliko vremena teško da će ikada i biti.

Pages