Foto: 
autor nepoznat

Praznik bekstva

„HEJ tiiiiii...“, odzvanjao je zastrašujući urlik, pomešan vatrom, koja je odbijala se od oklopa, senke u trku. Mrak je bio najbolji zaštitnik, vođen nečijom rukom dok je senka zaranjala u kišom prelivenu reku uništene obale sa leve strane...

Bez daha, kamena senka cedila je rukama prljavu vodu, olakšavajući već dovoljno naslagani teret... Korak, još jedan korak, nekoliko koraka... Nije osećao ni teret slepljene zemlje, koračao je nesigurno, slomljeno, slobodno... Iza, video je nevidljivim očima, da iza ostaju leševi praznine.

Ispred, nanizani leševi laži, prevara, izneverenosti... Praznina i pustoš iza, pustoš i praznina sa obe strane vidljivih pokreta, ispred samo čvrsto stegnuti kapci, prekrivene zenice, zamišljena nada. Ni strah, nije otkucavao u grudima. Ni nada nije plamtela u mislima. Nije se čula rapsodija oslobođenja, samo ukradeni koraci, otežali, nesigurni .

„Sve osim mene je laž. Svi su pajaci tame, sve je maskarada. Siguran sam.“, drhtavo je ponavljao nizove reči poput molitve.

Koračao je. Iz ničega u moguće. Iz praznine u maglu.

„HEJ tiiiii...“, kao šapat odjekivalo je u ušnoj školjki sve tiše, tiše. Rađao se...mrak, najlepši praznični mrak.

Komentari

Komentari