Ti si jedino zlo koje sam poželeo da mi se desi
Jednom sam te sakrio ispod lista papira
Na tv u se davao neki loš film
Na radiju je svirala neka loša muzika
U tanjiru je bilo neko bljutavo jelo
U čašama je bilo neko loše vino.
Ha
Ništa što podseća na religijsko divljenje tvom telu
Ništa što može da naškoditi mom strahu
Ništa što može da dokaže
Da si imala najlepše lice u godinama
Kada su lica nudila osmehe
Ti si jedino zlo koje sam želeo da mi se desi
Da me snadje tu izmedju rebara
Izmedju rebara i ispod stola
Gde si vežbala život sačinjen od pokreta
Gde si glumila
Tako si glumila pijanstvo beskrajno i srećno
Tako si me želela tek kad svi odu
I volela tek kada svi pogase svoja svetla u sobama
U kojima su se odigravale prelepe stvari
koje smo ćuteći slutili
I držali se za svadje i počupane kose
Svak veličajući svoju uvredu
Kao najnežnije izgovorenu molitvu mrtvoj mački
Koja danima trune ispred vrata
Smrdi ta mačka
Žao nam je da je bacimo u kontejner jer smo je voleli
Smrdimo ti i ja u nečemu što je trebalo da je ljubav
Žao nam je da napustimo brod koji je udario u svaku stenu
U našem malom moru
Verovatno jer smo se voleli
Smrdi komšija sa drugog sprata
I žao nam je da ga oteramo u materinu
Jer smo ga verovatno voleli u tom praistorijskom smradu
Ništa od ovoga ne podseća na svet plastičnih suknjica i torbica
Ništa od ovoga ne podseća na relikvijsku pažnju
Koju sam pružao tvom hodu kroz mrak
I iskradanju na mokre ulice
Koje te možda nisu odnele
Ali su te progutale
Ti si tako moćno zlo
Koje sam sebi uvek poželeo da mi se dogodi
Da me snadje tu u mozgu
Da me potkupi
Tako lako potkupi
Da predjem na drugu stranu iščekivanja mržnje.
Smetaju mi te tvoje najlon čarape
Bačene preko jedine moje stvari ostale od života
Smeta mi taj grudnjak na kome su mirisi
Nekih nežnih
Skoro pederskih prstiju
Smeta mi ta suknja bačena preko kaveza sa pticom
Smrdi ta mrtva ptica
Žao mi je da je bacim u kesu za djubre
Naučio sam je da mi svako jutro skuva kafu
I kaže: ,,Volim te“
Verovatno sam je i ja voleo
Smrdi taj tvoj osmeh na ulaznim vratima
Jer znam da je ostao iz nekog tvog rastanka
Žao mi je da ti ga skinem sa lica
Jer je to lice koje sam do juče verovatno voleo
Smrdi to mrtvo juče
Jer sam ga u njemu tebe negde zaboravio
I sa ulice pokupio neku drugu tebe
Koju sam verovatno voleo.
Ti si takvo pritajeno zlo koje sam poželeo sebi da mi se desi
Kao nežna bolest koja brzo napreduje
Kao laž za koju sam bio siguran da postoji
A ipak sam je pisao po koži
I koja će umreti dugo godina posle moje smrti.
Na prozoru je umrla knjiga i strašno smrdi
Žao mi je da je bacim u tudje dvorište
Jer bi mi se kraj verovatno svideo
Pored telefona je rezervni ključ od stana
Umro je i strašno smrdi
Žao mi je da ga bacim u klozetsku šolju
Jer se brinem kako ćeš sutra uveče ući
I tiho leći pored mene
Ja sam ti umro i strašno smrdim
Žao mi je da se bacim sa Brankovog mosta
Jer se plašim da će me izvući tek negde na proleće
Kada Sava izbaci svo djubre iz sebe
I ti nikad ne saznaš šta sam svo vreme pisao po sebi.
Ti si takvo prelepo zlo
Koje sam sebi poželeo da mi se desi.