Foto: 
Arve Bersvendsen

Reč, dve roditeljima

Dragi moji roditelji, u šta vam se to deca pretvaraju? Kako ih to učite, ako ih uopšte nečemu učite? Zar je nasilje nešto za ponos? Zar je ono neko rešenje? Evo ne znam, nisam pametna.

Oduvek je bilo tog nekog vršnjačkog nasilja u školama i van nje, da se ne lažemo. Jer, na istom se mestu nađe toliko profila dece, sa različitim strukturama u vaspitanju, iz još različitijih porodica. I naravno, ako pri tome dodamo i podivljale hormone - dešava se veliki prasak. Ali...

Izvinite što moram ovo da vam kažem, ali deca su vam podivljala. I ne znaju da se ponašaju. I ne poštuju starije. I jako su postala nasilna. I mogu ovako do sutra, ali znam da većinu vas baš zabole dupe gde mu se sada nalazi dete, a ne šta ja tu trabunjam. I znam da sam u pravu. A kako znam? Pa vidim tu istu vašu decu na ulici i njihovo ponašanje. I vidim vaša nezainteresovana lica za sve što se dešava. I sramota me je u vaše ime.

Tri devojčice su brutalno prebile svoju vršnjakinju posle škole. Dok su jedni to gledali, drugi su skandirali i sugerisali kako da je biju, treći su snimali. Jer su tako bili IN. Jer ste ih vi tako naučili... Ili bolje da kažem: ništa ih niste naučili?! A ovo je samo još jedan od incidenata u nizu, gde verovatno niko neće odgovarati. Država je tu kriva sa pravne strane. Vi sa moralne, dragi moji roditelji.

Samo kad bi mogli da se sklonite negde u stranu i posmatrate ih na pola dana, da li biste osetili ponos, ili bi svoje dete uhvatili za uvo pa pravo kući, na jedan dobar Oče naš? Ili... Ništa verovatno.

Znate li vi uopšte ko su vaša deca? Gde su, s kim su i šta rade? Koliko stvarno poznajete vaše dete? Malo? Ni malo? Bar mrvicu?

Ne držim ja vama nikakve pridike, niti mi to pada na pamet. Niti vas učim kako da ih vaspitavate (mada bi neki mogli na neke časove, nije da nije), ali daj, trgnite se bar malo. Nemoguće da baš ne možete da nađete ni mrvu vremena da im objasnite, pojasnite neke stvari. Nije sad da moraju da budu na nekom lancu, ali mora da se znaju neke granice. Granice koje se ne prelaze, a kada se pređu – nastupaju sankcije. Dignite poglede sa novina, tableta, kompova i okrenite se malo oko sebe.  Na mapi vaših najprečih stvari prvo mora da bude vaše dete. Ono, pa sve ostalo.   

Marina Sabo

Komentari

Komentari