Foto: 
autor nepoznat

Potresna priča za laku noć

Nakon što je ušuškala unuka u krevet baka se na vrhovima prstiju prikradala prekidaču za svetlo. Međutim, unuk je osujetio njen plan bekstva.
-A priča za laku noć?!
Baka umorno uzdahnu.
-Dobro, ’ajde. Šta je po volji malom princu? –reče baka stavljajući naočare – Crvekapa, Tri praseta, Biberče?
-Hoću onu priču kada si bila klinički mrtva. Onu sa svetim Petrom! – usplahirano reče momčić.
-Tu priču nam je mama zabranila, sećaš se? Uostalom, to nije priča za decu. –odlučno reče baka. Može Vuk i sedam jarića?
-Ali ja hoću tuuu... – uputi dečak molećiv pogled - Još samo ovaj put. Neće niko da zna. – reče, stavljajući kažiprst na usne.
Baka se smesti  na stolicu pored unukovog kreveta, što je značilo da je pristala.
-Sećaš se da je baka bila mnogo bolesna i da je zbog toga morala u bolnicu. Ujka je doneo viski za doktora, bombonjeru za medicinsku sestru, ali je i pored toga baka umrla.
Unuk je raširio zenice i pridigao se kako bi bolje pratio bakinu priču.
-Odjednom, našla sam se u tunelu. Koračala sam kroz tunel kao devojčica. –sa smeškom, ali i setom u očima, reče baka. Tako sam stigla do šaltera iza kojeg je sedeo sveti Petar.
-A kako znaš da je to bio sveti Petar? – radoznao je dečak.
-Tako što je na sakou imao karticu na kojoj je pisalo „Sveti Petar“, a na šalteru je pisalo: „Prijem pokojnika“. Znala sam da sam mrtrva zato što me ništa nije bolelo. Šta sam počela da pričam?
-Stigla si kod svetog Petra.
-E jeste. Da on meni formulare da popunim. Koliko sam imala momaka, gde sam radila, koga sam ogovarala... Mnogo je bilo pitanja i ja sve to lepo popunim. I to bez naočara. Predam mu i neke papire koje je tražio, Bog će ga znati kako su se našli u mom džepu. Izvod iz matične knjige, venčani list, čak i izvod iz matične knjige umrlih. Gleda sve to sveti Petar i onda se dogodilo ono što se inače dešava na šalterima. Falio mi je jedan papir i to onaj ključan.
-Koji to papir? –upita unuk kao da prvi put sluša priču.
-Nisam imala najvažniji papir, a to je potvrda o posedovanju duše. Ispostavilo se da sam prodala dušu đavolu.
-Kako si prodala dušu đavolu bako? – nastavio je sa nizom pitanja unuk.
-Izgleda iz dva dela. Prvi put kada sam se učlanila u onu stranku da bih zaposlila tvoju mamu, a drugi put kada sam uzela kredit da bi pomogla tvom ujaku da se skući. I tako me je sveti Petar vratio nazad kako bih preuzela svoju dušu nazad, pa kada to uradim da idem ponovo kod njega.
-Ali bako, ti si super prošla. Ostala si živa! – oduševljeno reče dečačić.
-Misliš? – reče baka sa bolnom grimasom na licu dok je ustajala.
Nakon toga je podarila svom unuku poljubac u teme glave, ponovo ga je ušuškala, poželela mu je laku noć i sa teškom mukom je izašla iz sobe.

Komentari

Komentari