Foto: 
flightlog

Čudni putevi Dunava

Brodarac je pričao o svojim avanturama. Neko čudno jelo se krčkalo okačeno na tri noge. Dobar obrok u divljini za tri prijatelja pronađena posle iks godina. 
-Amsterdam je pravo mesto za nas - uživao je u svojim pričama. 
Pomno smo ga slušali dok je detaljno opisivao uniformu jedne od dama iz izloga. 
Priroda ima tu moć da na površinu izvuče najmračnije fantazije tvojih tunela. 
Promešali bi dva tri puta ono iznad vatre točeći rakiju napravljenu brodarčevim rukama, čini mi se pre Hrista. 
- Za dobru rakiju je potrebno veliko strpljenje i ljubav. - nastavi. 
Pomislih "Kao za ženu." Ponekad tek kad progutaš shvatiš da i nije pitka. Ova je bila dovoljno dobra da nas otvori i priseti... I dok je naša priča dobijala ukus nostalgije, kroz poluispijenu čašu videh sliku. Delo. Umetnost. Sve je moglo biti osim obične žene zagledane u jezero. Priča o čarobnim putevima Dunava je ostajala negde iza, a ja sam već bio pored. Ili mi se na tren tako činilo. Neki lokalni pisac u ruci. Pramen crne kose je padao baš negde na sedamdesetoj strani gde se odvijao neki neobičan dijalog. Postadoh ljubomoran na writer-a čije su strane listali najnežniji prsti. "Da bar umem da pišem pa da izdam nešto. Napravim promociju u njenoj sobi. Poklonim joj sa posvetom..." Prekinu me. 
- Voliš da čitaš? - polugolo telo se nameštalo i tražilo hlad. 
- Samo sa lepih usana-rekoh joj dok mi se dečiji žagor mešao sa njenim osmehom. 
- Priđi...
Uze me kao da gubi. Sav ulog je na stolu. Dva stranca u nepoznatim predelima. Dva tela koja se dodirom upoznavaše. Pogled skinu i ono malo sa nje. Knjiga se zatvori. Osveta piscu. Njene oči uprte ka nebu. Nokti su joj ispisivale najlepši stih na mojim leđima. Bio sam vezan njenim nogama i po prvi put nisam želeo slobodu. Dva tri nerazgovetna krika iz tankog vrata brezinog mirisa. Mokri smo trazili sedamdesetu stranu da nastavi gde je stala. Ja sam se vraćao Dunavu. Opasan je to ljubavnik. Svuda stiže a nigde se ne zadržava. Udahnuh onaj isti miris sa vrata. Pomešah sa rakijom. 
- A vi, jel' jebete nešto konkretno ili još živite u svojim iluzijama? -neumoran je Dunavoplovac. 
Nisam znao šta da odgovorim.

Radisav Rade Aničić

 

Komentari

Komentari