Krvi (poezija)
Krvi moja uludo prolivena,
čijim si smehom danas zalivena?
Jadnice i mučenice koraka smelih-
manitog srca i želja belih.
Pusta ti slava vazda bila,
ko te natera da tečeš iz vena i žila?
Milostinjo i prokletinjo;
Božja pravdo i đavolova avetinjo!
Usude moj i moja svetinjo!
Dok si dugu starost sanjala,
grešna te je mladost po javi ganjala.
Krvi moja pogano ti seme,
šta učini to grešnice od mene?
Zar si morala i ovako vrela, još da vriš?
Nad ognjištem sviju ti sama da bdiš?
I gde god je nepravda krenula slobodu da dira,
tamo tebi nije bilo mira.
Krvi crvena: od nadanja, od padanja, od lošeg vladanja,
od vera i nevera, juga i severa.
Crvena: od žara, od svog dara, od hiljadu ljudskih zala,
od mirne vode i ljutih vala...
Krvi! Niko da ti kaže hvala.
Ni kap tuđe tražila,
a litre sebe dala.