Pesma na grobu palog druga
Oprosti, ali zaboraviću te.
Prognaću te iz svojih misli,
iz svoje duše;
Istisnuću te kao trn
koji se pogano uvukao pod kožu,
i koji gde kod da kreneš bode i boli.
Pamtiće te samo srce,
taj autonomni i nezavisni organ,
odmetnut od zdravog razuma
sa večito svojom politikom,
ali i ono, nemušto i nemo,
skoro pa mutavo,
može jedino da guta i da trpi,
da te oplakuje u tišini svog jada,
dok jednom i samo ne prepukne kao zrela jabuka
koja pada na tvrdu zemlju.
Oprosti, ali sve mi se čini
da u tvom grobu leži moja kolevka;
Šansa za novo rađanje
i za novi život -
i to baš onakav život
kakav smo nekad zajedno prezirali.
Život odraslih ljudi,
lupeža i prevaranata;
Život ljudi sa hiljadu lica -
jednim za decu, drugim za suprugu,
trećim za ljubavnicu,
četvrtim za podređene, petim za nadređene,
i tako redom...
Život između životarenja i preživljavanja
sa retkim trenucima iživljavanja
uz skupa pića i jeftine žene.
Oprosti, ali tebe odjednom više nije bilo.
Mrtav si - a nisi umro!?
Jednostavno si izčezao, nestao...
Možda si samo umoran sklopio oči;
Zaspao negde prevaren i sapet
u nadi da ćeš se probuditi
u svetu koji si dugo budan sanjao,
ili da ćete probuditi ona koju si sanjao.
Druže moj, ne smem da te pamtim!
I veruj mi neće mi biti lako zbog toga.
Neće biti lako videti ptice kako jezde nebom -
a ne setiti se tebe.
Neće biti lako čuti gitaru -
a ne setiti se tebe.
Čuti nekog novog grlatog klinca
kao smelo uzvikuje reči: pravda i sloboda;
Te reči koje kao da si ti izmislio i doneo u rečnik;
Čuti ih a ne setiti se tebe.
Neće biti lako.
A kada bih morao da te pamtim,
pamtio bih naša maštanja,
naša odrana kolena,
zmajeve od papira,
olovne vojnike
i one nasmejane oči;
Nasmejane oči bistrih zenica
dok su još mogle iskreno da se smeju...
Pamtio bih i ono veče pored reke
kada ti pijanom prilazi kurva -
ti uzimaš sav novac koji imaš -
još i nas poharačiš - sve daš njoj,
a na njeno pitanje: šta za ovo želiš -
ti odgovaraš: želim da sebi kupi jednu slobodnu noć
i da uživaš u pogledu na reku;
Večeras tako lepo teče, kao da peva...
Samo to - reče ona.
Samo to - reče ti.
Budalo jedna.
Ti jedno kopile;
Kopile hrabrosti koja je zalutala na ovaj svet
i u njemu ostavila tebe,
da se bosonog saplićeš o svaki kamičak,
koji onim zrelim i odraslim ljudima,
neprimetno ostaje zaglavljen negde u đonovima cipela.
Znaš: ako jednom budem imao decu -
pričaću im o svemu - sem o tebi!
Nisi ti za ljude -
Bogovi ti više pristaju.
Putuj druže moj. Putuj.
Neka ti je lak vetar
koji te danas nosi;
Čista vero moja -
želim ti dug život u tvojoj slavnoj smrti.
Druže:
Bila je čast izgubiti mladost sa tobom.