Foto: 
moje umjetnicke digitalne slike

Tranzicija, očaj, griz i jaja u prahu

Tranzicija je svojevrsna kazna kojom se kažnjava narod što je, po mišljenju svemogućih presuditelja, u svom prošlom životu imao vlast kakvu nije trebalo da ima.

To je posebno interesantno u našem slučaju pošto vlast koja nas je duže od pola veka usrećivala i zbog koje sada moramo da se tranzicionišemo, nismo doveli mi, već isti ovi koji nam sada, kao, naplaćuju mladalačku zaluđenost komunizmom. Dakle, nek se zna, saveznici su podržali Tita i njegovu antifašističku borbu protiv Draže, opredeljujući se na taj način za jednu stranu u građanskom ratu. A onda su nas sa sve Valterom i njegovim podrepašima gurnuli iza gvozdene zavese. I dok je Valter, sposoban kakvim ga je Kominterna dala, kresao sve što mu pod kresivo padne, dok je putovao po svetu, svrstavao nesvrstane i bavio se najrazličitijim glupostima uz dužno poštovanje svekolikog suverenskog kadra širom sveta koji nije ni izbliza imao takve podanike u vidu sletovskih mamlaza, narod je pevao o ljubičicama slaveći po tri dana donošenje šuškavca iz Trsta, ili bele perlon košulje, koja je bila pravi hit, kao danas natovke, recimo. Posle Titovog odlaska, dostojno su ga ispratili svi viđeniji državnici. Međutim, isti taj Zapad je prihvatio da se budući Tito, u obličju Slobodana Miloševića, šest godina smuca njihovom, mislim američkom teritorijom, obučavajući se za potonje mahinacije u ostatku Titove višenacionalne imperije. I kada se taj Titov epigon drzne da započne istu igru kao i njegov idol, oni krenu svom silom na narod, na kinesku ambasadu i decu na nošama. Miloševiću ni dlačica na stidnoj ćubici da zafali.  

A onda, umesto da se napaćenom srpskom narodu skine jaram sa vrata i da se taj narod pusti da, koliko - toliko, uživa u onome što je i njemu, kao nebeskom, nebeski Bog dao, pre nego što globalizacija sve sjebe, moćnici tamo gde treba odlučuju da nas propuste kroz tranziciju, kao koz čistilište. Da nas prizovu pameti, omekšaju, nateraju na kajanje, očiste od vašaka, izleče od šuge i tako jadne, ponizne, bezmude i potpuno sjebane uposle da im predemo pertle za NIKE patike. Onima koji to znaju, sve je jasno, kao što im je jasno da je svaki otpor u datim okolnostima bespredmetan. Jasno je i onima koji baš i ne znaju sve ali svojim seljačkim instinktom naslućuju da se radi o nekoj velikoj zajebanciji. Ima i onih koji nikako da ukapiraju o čemu se tu radi, pa još uvek gaje nadu da je moguće nešto pozitivno učiniti kako bi se nacija sačuvala. Međutim, sve je rešeno, biće onako kako je odlučeno, a jedino što je bitno to je gde će se ko naći kad to i najtupavijima bude očigledno.

E, zbog toga oni koji to i te kako znaju, a koji su danas na ministarskim i drugm funkcijama, a da nemaju ništa bolje predispozicije za to od najobičnijih uzgajivača sisate ili rogate stoke, nastupaju tako kako nastupaju. Važno je biti tu gde jesi, po svaku cenu, kako bi sebi obezbedio mesto za sutra kad sve karte budu na stolu. I onda nastaju one sulude scene kada neki od tih sebičnih lendova pokušavaju da svekolikom tranzicionom puku svojim bednim repertoarom srpskih glasova objasne ono što se objasniti ne da. Da bi govorio ni o čemu čovek mora da bude laf, filozof takoreći. Kada vam ni o čemu govori, pa to još pokukšava da objasni, najobičniji srpski magarac, onda je to zaista doživljaj – do jaja. Ali, ne dajte se zavarati i ne dajte da vas zavede neopisiva budalaština te samobitne ucrvljale pojave koja svoju budalaštinu izdiže iznad familijarne bruke na nivo svekolike medijske atrakcije popišavanja po sopstvenoj tintari. Zna on dobro šta i zašto radi, a neshvatanje običnih ljudi uglavnom ide u tom pravcu da je sve to politika i da bi trebalo čitati između redova kako bi se prokljuvila  suštna. E, to je poenta. Nema suštine, nema diplomatije, nema taktike, niti mudrosti sa zadrškom. Suština je da imate priliku da vidite skota koji vam skotski soli pamet, i to je sve što bi trebalo da znate. Uostalom, rekao sam već da u tranziciji nikome ništa ne bi trebalo verovati, pa čak i kad prde umesto da govore. Ni njihov prdež nema onaj prirodni zvuk, jer su i njihovi stomačni gasovi pokvareni i zaudraju na griz i jaja, u prahu.

Ivan Rajović

Komentari

Komentari