Nekom blato, nekom raj
Foto: 
Brigitte Werner

Nekom blato, nekom raj

Pročitao sam jednu vest pre nekoliko nedelja. Ne spada u one vesti koje su od nacionalnog značaja, niti je od onih kojima se održava privid da naša vlast radi i nešto što se ne tiče samo njihovih ličnih interesa. Vest je lokalna, posledična (post - poplavna), ekološka, što u Srbiji znači marginalizovana, jer u ekologiji ,,nema zarade". A pošto je vest iz zapadne Srbije, preciznije rečeno ,,nije Beogradska", medijski je obrađena samo u vidu jednokratnog pomena.

A vest je da će za nepunih mesec dana, u septembru, početi takozvano ,,čišćenje" nataloženog mulja sa dna jednog akumulacionog jezera, koje vodom snabdeva omanju hidrocentralu, koja je ujedno jedna u sistemu odbrambenih ustava koje su od poplava u prošlosti uspešno štitile gradove nizvodno. Uposliće se lokalna radna snaga, kooperanti... Njih nekoliko desetina. Na obali će se montirati postrojenje za preradu mulja gde će se separacijom odvajati beskorisni (toksični, nusprodukt hemijske industrije uzvodno) od korisnog (organski, hranljiv, neprocenjivo bogat bio-masom) za koji je već ugovoren kupac tj. tržište.

Izvođač koji obezbeđuje tehnologiju je iz Nemačke. Kupac koji obezbeđuje i transport je Izrael.

Nemci kao izvođači plasiraju svoje znanje pretočeno u organizaciju rada iz upotrebu njihove napredne tehnologije. U Nemačkoj se zna zašto se obrazuju i kako, na kakvim fakultetima. Znači, prodaju znanje i umeće za žestoke pare.

Izrael kuburi sa manjkom obradivog, plodnog zemljišta, pa ga koristeći sopstvena znanja i iskustva, stvara... Pretvarajući golu pustinju u plantaže iz kojih i na naše trpeze stižu njihovi proizvodi. I u Izraelu je poznat značaj obrazovanja i stručnosti. Nije njima uspelo tek onako da parče pustinje koju naseljavaju pretvore u raj (nije to samo priča, bio sam, video sopstvenim očima, zaljubio se u Izrael). Oni lepo unovče svoja ulaganja u obrazovanje, tehnološki razvoj i naprednu poljoprivredu.

Mi, shodno svojim sposobnostima, obezbeđujemo blato, jeftinu radnu snagu i verovatno vilu na Dedinju nekom poslušniku iz vladajuće garniture. Za to nam i ne treba ni obrazovanje, ni tehnološki razvoj, a ni napredna poljoprivreda. Daće nam Nemci da mlataramo motikom, Izraelci će nas ratosiljati blata da bi mi nastavili da upropaštavamo svoju zemlju primitivnom zemljoradnjom obogaćenom veštačkim đubrivom... Ljudsko blato će nam ostaviti... Na Dedinju.

A kada projekat bude gotov... Ne znam ni sam. Samo mi je odavno postalo jasno da smo zbog sopstvenih izbora, zatucanog mentaliteta i lenjosti, postali kolonija.

Nenad Marinković

Komentari

Komentari