Čvorović u tom kontekstu ispaljuje ćorak u Jakovljevića i njemu sličnima koji ne predstavljaju nikakvu opasnost za rušenje onoga zašta se glavni junak ceo život borio.
Ilija je zapravo pucao na beskrvnog, anemičnog, bolesnog šećeraša i čiraša, koji ima nepopravljivog sina narkomana, nesređen život, histeričnu ljubavnicu i isto tako anemične prijatelje koji su zarobljeni u administrativnom svetu.
Čaruga je bio preteča kriminalaca devedesetih koji su harali ucenama, pljačkanjem i reketiranjem. Figura opaka, ali i neodoljivi antiheroj koji u filmu pleni odsustvom straha od smrti.
Ideološka manija prekrila je istorijske okvire u partizanskim filmovima. Ono što se iznosi u istoriografijama i ono što se prikazuje u partizanskim filmovima, nema nikakve veze sa podacima iz američkih tajnih službi i podacima u knjigama četničke emigracije.
Srpsko društvo, raspeto poslednjih godina na krst tranzicionih procesa, gotovo da i nema film koji bi izrazio buru nezadovoljstva prema aktuelnom društvenom poretku i problemima koji ga izjedaju.
U sociološkom smislu, rulja je grupa ljudi koji dele identičan stav prema nekom problemu, ali i sa veoma bitnim obeležjem, da u takvoj skupini jedne osobe utiču na druge u ponašanju i ophođenju.
U Turneji, sa istorijsko-kritičke distance, buknuo je na površini jedan deo tog kruga beogradske škole filma koji nosi u sebi autodestruktivno posmatranje ratnih dešavanja u bivšim jugoslovenskim republikama.
Ono što je Živka Nikolića kao umetnika impresioniralo i davalo mu inspiraciju, jeste bavljenje intimnim delom bića, nečim što se krije duboko u duši pojedinca. Oblast psihološkog tumačenja dramskih likova bila je njegova sekundarna ravan, ali neizostavna prilikom tumačenja ovog reditelja.