Politika i društvo

„Divota! Kako je ovde lepo! Čist vazduh, mir, tišina... Šta bi čovek mogao još da poželi?“

Pitanje ovog vremena u ovoj zemlji nije koliko možemo da idemo napred, pitanje je koliko će ljudi preživeti i ostati zdravo, jer klerofašistička bagra ne posustaje, jer kao i svi paraziti žive na tuđem organizmu, a to je zapravo ovaj narod.

20. marta, u Nišu, Somboru, Šapcu, Loznici, Bačkoj Topoli, Vršcu, Pirotu, Bačkoj Palanci i Novom Sadu, biće održani skupovi za podršku "Aleksinog zakona" i prava dece na normalno detinjstvo.

Kada ode neko ko nam je život činio lepšim, svet podnošljivijim, neko na koga smo mogli da se ugledamo, da od njega nešto naučimo, da ga sledimo i da mu verujemo, neko ko nam je oblikovao ličnost i pogled na stvari oko nas, onda bezuslovno, kako u našim životima, tako i ukupno, ostaje jedna velika i nenadoknadiva praznina.

Pristupanje savezu evropskih država, bilo kako da se on zvao je imalo smisla i sadržaja šesdesetih godina prošlog veka.

Sve to posustalo, glave oborilo i u crnu se vodu zagledalo, čak i tradicionalno optimistični penzosi uvek spremni da i posledenju kintu svojih časno stečenih penzija učipe za preporod posustale nacije.

Poput poplavnog talasa čiji vrh probija nasipe i brane, izliva se levičarska pošast na plodno zemljište i rad težaka. Levica se u različitim kolonama i zbijenim redovima (uvek i samo u masi kojom se lako manipuliše), zavođenjem omladine kao četrdesetih prošlog veka preliva Srbijom.

„Konkretno, govorim o invalidima, o deci sa posebnim potrebama i svim onim ljudima koji su na neki način, osuđeni na ostanak u kući, što ima negativne posledice po njih, na prvom mestu, a posle i po celo društvo“.

Intima se ne deli sa svima.

To je to kolektivno nesvesno koje kad- tad ispliva na površinu i pored svih do gađenja dugih i mučnih pokušaja ispiranja mozgova i nametanja neke druge, samo sebi znane i vidljive, istine, za koju znamo kako se u psihijatriji definiše. Preme tome, đavo je odneo šalu i sve se svelo na ono, koliko god mrsko bilo:” Ćuti i plivaj, daleko je Amerika!” Ali, zato je Rusija tu, na dohvat ruke, a i srca.

Pages