Kultura

Preko TV programa se jasno oseća to, neko ustaljeno i teško ukratko opisivo neprijateljstvo svih i svega onoga što se pojavljuje na ekranu, prema čovečanstvu i ljudskom napretku. Bezbednije je TV shvatati kao neku vrstu neprijateljskog oruđa i oružja za pustošenje ljudske duše.

Možda je najbolje bilo otići, bilo gde, ali kako kad je pisac upućen na svoj jezik, a borac za demokratiju i socijalnu pravdu na borbu za dobrobit sopstvenog naroda?

Pre nego što otvorite usta, uključite mozak. – Patrick Ellis

“Svaka pesma koja je nastala, prihvatana je sa oduševljenjem i vrlo brzo postajala “narodna”, što znači da nije zaštićena autorskim pravima i da on nije imao pravo na nadoknadu od korišćenja svog dela.”

Pisac i čitalac su istovremeno sa obe strane očekivanja, nesigurni u postojanje sveta pre i posle čina pisanja ili čitanja, vanvremenski činioci večnog kruženja misli, koji, u svojoj unutrašnjosti, podjednako veruju ili ne veruju jedno drugom.

Svest je beskorisna u ravnici praznih pogleda, prašine i nemarnosti za sopstveni ljudski totalitet.

Zato ti “novi ljudi” koji su “u vezi” svoje polne organe izvode kao kućne ljubimce, da ih namire, zadovolje, otresu, plaknu, a onda se prepuštaju uglavnom opijatima, muzici i …

Kultura? I ona je nekad bila dostojanstvena.

Pages