Dragiša Čolić

Ovi mlađi bi rekli – otkačen! Već četrdesetak godina, u najboljim godinama (vrti drugi krug). Rođen u Beogradu, na Banovom brdu. Zanimanja: privrednik – uspešan (radio za najveće jugoslovenske firme u zemlji i inostranstvu), potom – advokat (neki kažu, čak i dobar), a zatim – i pisac, slučajno, za vreme bombardovanja, jer spadam u one koji kad nemaju šta da rade, moraju nešto da rade. A onda su neki ljudi rekli – Vi pišete o strašno ozbiljnim stvarima na strašno neozbiljan način i meni se to dopalo, pa sam nastavio da pišem i eto me tu gde sam.  

Životne devize:

- Život je dvosmerna ulica – koliko od Kragujevca do Beograda, toliko od Beograda do Kragujevca (u savremenoj terminologiji poznato kao "teorija reciprociteta").

- Život je sličan vožnji kola – uputno je da koristiš svih pet brzina, uključujući i rikverc, kad zatreba (ovo sam ja sam smislio, niko mi nije pomagao!).

- Bolje biti lud nego zbunjen (iz drevne priče o ludom i zbunjenom).

- Voli za ručkom da otvori flašu dobrog vina. Dve mu je mnogo.

- Zadovoljan – čitavog života imao za flašu vina (dobrog).

- Ima decu. I unuke. Voli ih sve, ali ne živi njihov život, jer i oni imaju pravo na svoj. A važi i obrnuto, jer – u skadu sa novim sistemom vrednosti, kad-tad dolazi ono  "Menjam šlogiranog dedu za neku drugu nepokretnost."

- Bogat. Ima Gagu (oči boje lavande). Mnogo je voli. I ona je advokat, pa tako prvi put u životu obožava svog šefa. Pristala je, dobrovoljno, da bude recenzent mojih tekstova (Bolje da ja vidim šta ova budala piše. Omaći će mu se nešto – politički!).

- Omiljena pesma – Oči boje lavande (opet!).

M.- odzvanjalo je u mojoj tišini iščekivanja. Hladni, sunčani zraci plesali su mi po licu. Nervozno, ne nije to. Više uzbuđenje, iščekivanje. To je bilo stanje koje je dostiglo zenit. Nanizani dani, radosno iščekivanje. Dim koji sam izbacivao plesao je oko senke koja se iscrtavala. Minuti su trajali kao večnost, ali to sam čekao. Tražio sam sebe u tom ogledalu...

M.- odzvanjalo je u poslednjoj tišini dok sam išekivao da pogled, okrenem u pravcu..., da ustanem, koračam, da ...

Gde si kume – šta činiš? Evo slušam našeg predsednika. Zar ga nisi juče slušao? Da ti pravo kažem jesam, ali nisam bio sam, pa sad hoću da ga odslušam natenane. Da učvrstiš gradivo, tako treba, ponosio bi se tobom tako matorim, samo kad bi znao.

Zajebavaš, kaže kum. A ti, jesi li ti slušao našeg predsednika ili ćeš da kažeš – Nije on moj predsednik, nisam ga ja birao. Neću, nažalost jeste, ali sram me je, pa ga ne slušam. A šta slušaš, onaj tvoj N1? Mene nije sram našeg predsednika, reče.

Prema tekstu koji objavljuje portal 021, a čiji je autor Beta, firma „Sremske mlekare“ je 2018. godine, u vreme kad je na njenom čelu bio sadašnji ministar privrede Rade Basta, izvezla  u Rusiju četiri miliona prepakovanog ukrajinskog sira, deklarisanog kao srpski proizvod – uz to deklarisanog  i kao sir mlečnog porekla, iako je u pitanju bio sir biljnog porekla. Rusi to provalili i o tome zvanično  obavestili naše nadležne organe... Ne piše koje su nas posledice nakon toga strefile, a one su po pravilu žestoke.

“Već mesec dana u džepu mi stoje tri papira od po 20 glasova. Meni je obećano 40 evra po glasu, jer sam papir dobio od druga, a njemu je obećano 60 evra... Preporuka tih iz SNS-a je bila da idemo prvo do starijih ljudi, jer oni svakako glasaju za SNS. Jedan moj drug je dobio 20 papira, radi to već drugu godinu….”, piše u tekstu pod gore navedenim naslovom (Koreni, 15.3.2023).

 

Krivični zakonik Republike Srbije:

Davanje mita

Član 368

...već zato što se vadio. A razloga za to je dovoljno u tekstu pod naslovom UST: navodna briga o tužiteljkama krije pokušaj rušenja države (Politika, 4. mart 2023.)

Da li je počelo? Jeste! Jučerašnji protest građana u organizaciji beogradskih advokata je bio dobar – i obećavajući. Razumem kolegu Božu Prelevića kad kaže da će biti zadovoljan tek kad na protestu vidi pola Beograda, jer to je najmanje samo advokatski problem. Advokati će preživeti i bez toga – što više gluposti to više posla, jer  oni nisu tu zbog sebe, već zbog građana, tako da je za svaku pohvalu  ovo sa čim su krenuli. Advokatura je deo pravosuđa i za očekivati je da to krene dalje.

Gospodo Naprednjaci, preigrali ste se. Menjajte kadrovike (ili kadrovika), šta god to značilo. Slučaj smenjenih tužiteljki se zahuktava i ko zna dokle će da stigne. Lepo je sudija Majić objasnio u prošlom Utisku nedelje. Ovo kako radi Viši javni tužilac Nenad Stefanović vam je kontraproduktivno – lupanje šakom o sto, umukni dok ja govorim ... ne možete mi ništa izabran sam na šest godina, u komunikaciji sa ozbiljnim ljudima ne može da traje.

Ne, ovde nije u pitanju bolest izazvana „alimentarnom intoksikacijom botulotoksinom koja se odlikuje gastrointestinalnim smetnjama, nervnim i sekretornim poremećajima” (Vikipedia), a koja se manifestuje  „bolovima u trbuhu, mučninom, povraćanjem, prolivom“ (stetoskop.info).

Ovde je u pitanju bolest koja pretstavlja kombinaciju bolesti mozga, bezobrazluka i drskosti  koja potiče od reči – bot.

Skupština Srbije je nedavno usvojila izmene seta pravosudnih zakona. U tom cilju je prethodno izvršena i promena Ustava, a glavni razlog koji se za sve to navodi je potreba za većom nezavisnošću pravosuđa i manjim učešćem izvršne i zakonodavne vlasti u izboru sudija i tužilaca. Da li će to biti i postignuto ostaje da se vidi. Nisu ni oni prethodni zakoni bili loši pa u tome nije ni bio problem. Problem je u ljudima – onima koji zakone primenjuju, odnosno ne primenjuju, a tu se ovim izmenama ništa neće promeniti.

Pages