Jadranka Bežanović Sovilj

Rođena sam 29. 3.1962. u Zemunu. Detinjstvo provela na Starom sajmištu u Beogradu. Završila II beogradsku gimnaziju i FPU. Tako sam postala diplomirani slikar. Imala sam pet samostalnih izložbi i više zajedničkih. Slikam, crtam, pišem i volim. Moje najvažnije zanimanje je ljubav. Od svoje pedesete godine intezivno slikam i pišem. Ah, da i plivam između redova stvarnosti. Izdala sam jednu zbirku pesama „Skice jedne ljubavi“. Moje umetničke radove možete videti na fb stranici My art-Jadranka Bežanović Sovilj i pesme na fb stranici Saratea. Udata sam i imam dva sina. Živim i radim u Beogradu.

Nama ne treba istina, to je već dokazano, nego njena suprotnost!

Gle čuda, tada je to bilo beskrajno simpatično i nasmejano dete. Šta se to desilo da postane odbojna rugoba od čoveka? Niko to ne zna.

Gledala je u ogromni sat ispred sebe, minuti su prolazili kao večnost.

I najzad, moraš da priznaš, ti, ženo prokleta, da možeš i da ne voliš, da moraš da ne voliš, da si ubica ljubavi!

Desilo se to jednog jutra na beogradskoj pijaci. Bila je subota i pijaca je bila prepuna.

Joj, čoveče, kako te ja shvatam i prihvatam, kako te volim i kako ti opraštam! Ne mora da te vidim, ili, da te upoznam, odavno te ja znam , nego ti to ne znaš, jer, ja jesam ti!

Ona mu pruži ruku i nežno reče:"Gospodine Dimitrije, drago mi je! Ja sam Nada!”

A, ljudski život je kao ovaj pesak što ga more prstićima sebi privlači, šta god da utisneš ili nacrtaš na njemu more ga iz hira obriše, sebi ugrabi, preradi i stalno nas uči da nema zacrtane sigurnosti, samo ritam neminovnog…

Ne postoji univerzalni jezik ljubavi, sreće, dobroga i opštedobroga, postoji jezik tuge koji si ti, moj Savremeni, usavršio do sitnih detalja! Jezik bez glasa, padeža i pravila. Taj jezik se govori očima i našim jadnim srcem.

Da li znaš da čitajući nečije pesme možeš da zaceliš svoje rane? Čitaj ih u sebi, polako, ispijaj ih kao najskupocenije vino, oseti ukus zajedničke ravni bola i straha, ljubavi, strasti, nade i vere...

Pages