Iz trećeg ugla

Čime kažnjavamo jedno drugo, moja inspiracijo, u ovom modernom dobu kada nas boli svaka neodgovorena poruka? Čime da pobrišem tvoje osmjehe koji bole me i čime da zamjenim tvoje dodire koji se urušavaju u moje uzdahe sve dok te ne zaboravim?

Nervira te što te ne pratim, na internetu smo svi pratioci besmisla. Ne pratim, jer ne mogu da gledam tvoje osmjehe koje djeliš sa drugim ljudima, ne mogu da gledam tvoje ruke na ramenima drugih žena.

Slobodan Vladušić pravi razliku između ličnosti i individue.

Da smo bolji, imali bi i bolju vlast. Sasvim logično.

Šta se dešava u telima ljudi kada izgube svoje srodne duše?

Silovito me udarila. Ta životinja.

U nameri da začinim trivijalnost utorka, koja je mnogima pala kao kamen za kupus na nožni palac, opisaću vam jednu sliku Beograda na današnji dan, a sve u nameri da se sa optimizmom osvrnem na predstojeći haos 9. marta, koji dolazi posle osmog, onog ženskog.

Mart je sigurno najlepši mesec u Valensiji.

Koji sprat niže iznad trpezarijskog stola usamljena žena će brojati posljednji novac kojim će jutros kupiti hleb.

Reakcija tela na nekadašnji emotivni bol, koji je dugo trajao, ali se lako zaboravio kada je prošao.

U noći je pecao, spustio mrežu, i još je tu. Osvanuo u istom položaju kao što je započeo ovo snevanje.