Između njega i Vilinog gumna, kako su meštani zvali oveći proplanak usred guste hrastove šume, bilo je još nešto manje od stotinak koraka i dve velike kamene gromade, između kojih je vodila uska, krivudava staza. Staza koju je pratio više po sećanju nego što je bila uočljiva zaista, jer godinama niko tuda nije prolazio. Biljke jedva dočekaju da ih niko ne gazi.