Kratka priča

Još jedno tiho jutro, vetrovito i usamljeno. U uobičajenoj maršruti, krckaju daščice parketa pod mojim korakom. Veliki iznajmljeni prozor za setu iznajmljenog prizora. Pogled se pruža prema parku, prema daljinama beskrajnog naselja i niza zgrada podignutih od bele cigle. Maglovita belina i sumorna, zbunjujuća uniformnost. I veliko drvo kao svetionik, kao orijentir kretanja po mislima. I melodijski intervali male žute ptice. Najavljuju zakasnelo proleće, retke prolaznike i ženu sa povocem u ruci.

Najzad su legli, umorni od svih slatkoća dodira, igre tela i strasti.

Njena kosa se rasula po njegovim ramenima. Izgledalo je da je dobio zlatna krila. Poljubio je u čelo sa namerom da stavi tačku na ovaj susret.

Celo nebo je sijalo čudnom crvenom svetlošću. Dan se gasio kao što je jenjavao i zvuk ptica iz obližnje šume. Zvučalo je kao uspavanka.

Autor Ivana Đorđević

Autor Ivana Đorđević

Autor Milan Neđić

Autor Ivana Đorđević

Autor Milan Neđić

Autor Ivana Đorđević

Autor Milan Neđić

Autor Ivana Đorđević