Politika i društvo

Skoro sam gledao jedan par u kafeu, sedeli su za susednim stolom i imao sam odličan pogled na njih.

Srbija je eksperiment i zato treba biti srećan, žrtvovati se u korist nauke, pa makar iz vašeg pepela ne niklo ništa.

Zbog povoljnog geografskog položaja, veoma smo važno područje, i tranzitno i tranziciono, pa su nas svi… Onako u tranzitu, da ne kažem usput, da bi nam na kraju, tranzicija otvorila oči, i mi shvatili da smo zemlja čuda. Nebeskih!

To je ta slika poražene Evrope i njene maske selektivnog humanizma, jer niko kao naši evropski svršanti ne liči na maskirane evropske komesare i lažne humaniste.

Svaki dan je zapravo samo još jedan mali sumrak na putu ka večitom mraku čitavog jednog naroda nesposobnog da se trgne, da podigne glavu i shvati svu vrednost života, svog i onih koji bi trebalo da dođu posle nas.

Mi smo kulminacija objektivizacije materije koja se sama sobom hrani da bi postojala, ništa vredniji od životinja i biljaka...

"...A onda su došla neka malo drugačija vremena koja su lepo opevana u tadašnjem najnovijem hitu Wind of change, kada su istina i hrabrost postale deplasirane kategorije i kada su nastupili frajeri, siledžije i njihove ulizice, a mi božji pravednici ostajali smo zatečeni najnovijim spletkama koje su mogli smisliti samo dovoljno zluradi mozgovi,..."

Sve se to najjasnije i najslikovitije da sagledati baš ovde, na ovoj tački planete gde je svaki smisao postojanja obesmišljen, a sve što bi trebalo da bude lepo izobličeno u nakaznu pojavu vegetiranja zarad tuđih ciljeva i interesa.

Pages