Kultura i umetnost

Kako su se nizale slike mogućih događaja koji treba da uslede, zamišljao je i tekst, svoje reči, odgovore na tuđe reči, ali ni makac.

„Suzana, dođi da ispratimo  Nevenu, ide danas svojoj novoj kući!“, doviknula mi je Ljilja, glavna sestra, kroz odškrinuta vrata moje sobe i produžila dalje niz hodnik pevušeći Biserin „ Zlatni dan“. Kad to peva znak je da je posebno dobro raspoložena. Danas je imala dvostruki razlog za osmeh na njenom okruglom, blagom licu koje svi vole, jer osim Nevene i mali Stojan odlazi  svojim novim roditeljima. Jutros nam je  upravnik za doručkom podelio po fotografiju, na kojoj smo svi mi sa sprata, zajedno, sa Nevenom i Stoletom u sredini.

Posle mesec dana, njegova saradnica je ušla kod njega u kancelariju noseći jedan papir koji mu je predala.

Ti čuvaj ovu našu toplotu dok se ne vratim. Ne otvaraj pokrivač da ne pobegne.

Taj stih i buket cveća, ta silina ljubavi, sve ove uzaludne godine, koje je izvrtao, oni su bili sve što ...

Jednog kišnog, novembarskog utorka u podne, uzalud su zvonile na vrata Lenkinog stana u Uzun Mirkovoj...

Posle njegovog izlaganja, nastavili su sa predlozima, primedbama i dogovaranjem i posle toga krenuli da se pripreme za svoje zadatke koje im je Kargo dao.

Kako to da se probudite jednog jutra i shvatite da vas soba napada?

Ona je živela negde duboko u njegovoj mračnoj nevidljivoj sobi...

Njegova jedina mogućnost širenja bile su reči, sejanje ideja o neprolaznom.

Pages